Je li priznanje: "Da, loše sam organizirao utakmicu" i nekoliko stotina tisuća eura dovoljna cijena za ljudski život? Ne, situacija u Domu sportova u nedjelju na rukometnoj utakmici Zagreba i Partizana nije bila tako dramatična, nitko nije poginuo niti je teže ozlijeđen. Ali mogao je biti.
Sve su predispozicije bile tu. Od ipak, dojam je većine, premalog broja policajaca i zaštitara (šestotinjak na 8500 gledatelja), preko cjelotjednih najava da će biti sukoba, da će doći Partizanovi navijači, do onih da BBB neće niti dopustiti da se utakmica odigra, pa puštanja u prodaju previše ulaznica... Sve je to bilo poticaj na nerede. Ili, kako su to možda zamislili Zagrebovi čelnici, stvaranje ozračja u kojemu se ne može izgubiti. Rezultatski.
Uz cijenu pokojeg zuba, oka, decilitra krvi, u krajnjem slučaju ne daj Bože i života. I kome bi RK Zagreb za to odgovarao? Pojedinac koji nekoga udari bit će procesuiran ako ga policija uhvati. Što se dogodi otprilike svakom desetom. A oni koji su nerede omogućili odgovarat će samo nadređenom Europskom rukometnom savezu (EHF) koji će ionako samo zbrojiti kovanice i upaljače ubačene za vrijeme utakmice i odrediti novčanu kaznu. A za sve ono prije i poslije, u dvorani ili bilo gdje drugdje, prebaciti sve na organizatora. Nije upitno da je RK Zagreb glavni krivac. Iako njegov menadžer i ključni čovjek kluba Zoran Gobac kaže:
Dogovorili smo se s Partizanom da nema dovođenja navijača, a oni su to izigrali pustivši naše, koji su u Beograd otišli svojevoljno, u dvoranu bez ulaznica. Mi to nismo htjeli učiniti s njihovima. Potom smo se dogovorili da se beogradski novinari do hotela prevezu mađarskim autobusom, a oni se pojave u Lastinu. I iz njega sedmorica Grobara, koji su bili među novinarima, pokazuju tri prsta prema BBB-ima. Ali i da je priznao krivnju, što bi se dogodilo?
Mladić koji je pretrčao preko cijelog terena da bi nekoga udario, ozlijedio, odgovarat će pred sudom bude li uhvaćen, ali to što ga je do parketa dijelio metar brisanog prostora neće nikoga zanimati. E mora vas zanimati, gospodo, jer to je bilo poticanje na incident i njegovo omogućavanje. I zato RK Zagreb mora odgovarati. Nekom drugom, ne samo nezainteresiranom EHF-u.
Zagrebu nije prvi put
Veza BBB-a i RK Zagreba duga je i dobro se pamti. Jer, dok zagrebački navijauči nikad nisu previše marili za košarku, drugu ljubav uz Dinamo pronašli su u rukometašima koji su devedesetih harali Europom. No, i neredi su bili česti. Na utakmici s Barcelonom jedan je navijač – slično kao u nedjelju – utrčao u teren i nokautirao suca, pa je Zagreb bio godinu dana izbačen iz eurokupova. Koliko Gopcu i društvu treba da se opamete? Ili to netko ne želi?
Otvori KEKS Pay
