Iako su na pripremama nogometaši Hajduka upisali sve pobjede, a Gonzalo García govorio da je zadovoljan izgledom momčadi i kako su se nova pojačanja uklopila, početak sezone poprilično je loš. Tri poraza u početnih pet utakmica, ispadanje iz Europske lige i loše otvaranje HNL-a nisu nešto što bi zadovoljilo navijače Hajduka. I nije tu problem samo u rezultatima već i u tome što je momčad u pojedinim susretima izgledala pogubljeno, bez jasnog plana u igri, bez glave i repa. Sve to nameće jedno sasvim legitimno pitanje: koliko još kredita ima trener Gonzalo García ?
Leki otkaz za slične rezultate
Prošla sezona je, objektivno, bila neuspješna, rano se ispalo iz Europe, i to od slabijeg protivnika – albanskog predstavnika Dinamo Cityja. U Kupu su bijeli došli tek do četvrtfinala, a osvojeno drugo mjesto ne može zamaskirati činjenicu da se za Dinamom zaostalo velikih 18 bodova te da splitska momčad nije bila ni blizu da barem malo zakomplicira situaciju plavima, čija se momčad tek gradila.
Teško se uhvatiti za nešto pozitivno što je Urugvajac donio Hajduku, jer i ta moderna igra koja se najavljuje još nije vidljiva. Možda je bilo nekih natruha prošle sezone, ali u onim slabijim utakmicama, dok je protiv svakog iole ozbiljnijeg suparnika to škripalo. Zanimljivo, od dolaska Garcíje, Hajduk protiv sva tri najbolje plasirana protivnika iz prošle sezone, Dinama, Varaždina i Rijeke, ima negativan omjer. Štoviše, u 14 susreta protiv tih suparnika ima svega dvije pobjede. Nedjeljna utakmica protiv Šafarićeve momčadi bila je peta međusobna tih dvaju protivnika od dolaska urugvajskog stratega u Split, Varaždin ima dvije pobjede, dvaput je bilo bez pobjednika, a Hajduk je slavio tek jednom. Isti je omjer i protiv Rijeke, s tim da valja naglasiti kako ga je momčad s Rujevice jednom deklasirala s 5:0, a izbacila ga je i iz Kupa. Dinamo je posebna priča, prošle sezone triput je nadmoćno slavio protiv Splićana, a jednom je završilo bez pobjednika.
Kad se sve navedeno uzme u obzir, Garcíjin stolac sigurno se ozbiljno trese. Da je Hrvat napravio takve stvari, vjerujemo da bi već bio bivši. Jer, iz nekog razloga strancima se više vjeruje. Možemo za usporedbu uzeti Ivana Leku, koji je prije tri godine dobio otkaz zbog vrlo sličnih, ako ne i boljih rezultate. Kada gledamo bodovni učinak Garcíje i Leke u svim utakmicama, on je tu negdje. Hrvatski stručnjak osvajao je 1,79 bodova u prosjeku, a Garcia 1,81. No, s nekoliko bitnih razlika: Leko je u svome mandatu osvojio Kup, posljednji Hajdukov trofej, a bolje se nosio i s Dinamom, koji je dvaput zaredom pobijedio na početku sezone 2023. godine. Usto, Leko je u Hajduku trebao imati bolji status jer ipak je, za razliku od Garcíje, riječ o igračkoj legendi kluba, ali i o treneru koji je na poljudsku klupu stigao s nekim trofejima u talonu: s Club Bruggeom osvojio je prvenstvo i Superkup, a s Royal Antwerpenom uzeo je Kup. Usput budi rečeno, Leko je i ove sezone bio prvak Belgije. Garcia, s druge strane, nema ni neku pozadinu, u trenerskoj karijeri još nije osvojio nijedan trofej, a najveći uspjeh mu je peto mjesto s Istrom. U Twenteu je samostalno odradio nepunu sezonu, koja je prekinuta zbog korone, završio je na 14. mjestu, a klub mu nije produljio ugovor. Stigao je zatim prvi put u Istru, u prvoj sezoni osvojio je deveto mjesto, a u idućoj sezoni došao do lijepog uspjeha, petog mjesta, što mu je podiglo renome u Hrvatskoj. Otišao je nakon toga u Portugal, ali tamo je otkaz dobio već nakon tri mjeseca. Na klupi Arouce izdržao je svega do listopada, klub mu je otkazao suradnju nakon što je u prvih devet kola upisao svega dvije pobjede i zauzimao tek 14. mjesto. Uslijedio je povratak u Istru, koju je s osmog mjesta dignuo na šesto, ali i izborio polufinale Kupa. Bila je to ulaznica za Hajduk.7
Smetali mu i vjetar i Torcida
Puno se od njega očekivalo u Splitu, ali zasad nije donio nikakav poseban pomak. Rezultatski je to otprilike kako je i bilo, a usto uspio se zakvačiti s Markom Livajom, najboljim igračem i kapetanom kluba. Njihov odnos, koliko god García govorio da su prijatelji, nije dobar, i kao takav je uteg za cijelu momčad. Zvižduke navijača Hajduka nije zaradio samo zbog toga, već mnogima na živce idu i izlike nakon loših rezultata. Rijetko kad se posuo pepelom, uglavnom su mu bili krivi igrači, njihova dekoncentracija, slab kadar, a bilo je čak i apsurdnih izgovora poput toga da mu je na Rujevici smetao vjetar (u porazu 0:5), da su suci protivničkim igračima dopuštali da rade što žele (poraz u Kupu od Rijeke), predugačka sudačka nadoknada na Maksimiru, pa čak i Torcida koja je bakljadom "vratila Dinamo u život". Išao je čak i do umora igrača zbog teškog ritma, iako se baš i nisu predugo zadržavali u Europi da bi taj ritam mogao tako lako uzeti danak. Kad na to nadovežeš neke izjave koje su nedopustive za trenera Hajduka, a to su primjerice da ispadanje protiv azerbajdžanske Zire ne bi bilo katastrofa ili da mu nitko nije rekao da bi se on trebao boriti za naslov, sasvim je jasno da García ovih dana nije omiljen u Splitu. No, izgleda da kod čelnika kluba još ima kredita. Tko zna, možda će im se vjerovanje u njega isplatiti, kao što se prošle sezone Bobanu isplatilo vjerovanje u Kovačevića. No, ako ne uspije, i oni će morati snositi svoj dio odgovornosti.
Otvori KEKS Pay
Odavno je trebalo čovjeku, koji ni poslje više godina života u Hrvatskoj nije naučio Hrvatski jezik ni na osnovnoj razini i dan danas presice obavlja na Engleskom, zahvaliti na suradnji i dati mu otkaz velik ko kuća. Garcija stalno pokazuje manjak poštovanja i razumjevanja prema hrvatskom nogometu, Hrvatima i Hrvatskoj općenito. Zašto Hrvati to trpe i toleriraju jednom, po svemu prosječnom strancu, dok bi Hrvata već odavno kazniti?