Davor Šuker, Zlatna kopačka Svjetskog prvenstva 1998. i po mnogima najbolji napadač kojeg je Hrvatska ikada imala, svoje je prve nogometne korake napravio upravo u Osijeku. U dresu matičnog kluba debitirao je kao iznimno talentirani šesnaestogodišnjak, a od 1984. do 1989. godine postao je istinska ikona Gradskog vrta. U tom je razdoblju za prvu momčad odigrao 91 ligašku utakmicu i postigao impresivnih 40 golova, a kruna njegovog osječkog opusa stigla je u sezoni 1988./1989. kada je s 18 pogodaka postao najbolji strijelac Prve savezne lige Jugoslavije.
U Davoru Šukeru grad Osijek i NK Osijek dobili su svog prvog i jedinog svjetskog prvaka. Naime, kada je reprezentacija Jugoslavije 1987. godine u Čileu postala svjetski prvak, Šuker je za nju nastupao kao jedini igrač bijelo-plavih. Njegov nogometni talent bio je neupitan, a krajem osamdesetih odlazak u veći klub bio je samo pitanje vremena. Osijek je u to vrijeme u Šukeru vidio svog heroja, mladića koji će ime grada pronijeti diljem svijeta.
Međutim, transfer u Dinamo 1989. godine postao je prva točka prijepora u odnosu koji će se s godinama samo pogoršavati – mnogi u Osijeku to su mu zamjerili. A kasnije, dok je Šuker u Sevilli, potom i u Madridu i u Londonu gradio blistavu svjetsku karijeru, u Osijeku je tinjalo nezadovoljstvo. Najvatreniji navijači Osijeka, Kohorta, zamjerali su Šukeru distanciranje od kluba u kojem je ponikao.
Kulminacija sukoba dogodila se 2008. godine, kada je Gradsko poglavarstvo Osijeka predložilo da se Davoru Šukeru dodijeli titula počasnog građanina. Umjesto svečanog čina, prijedlog je izazvao buru i oštar otpor Kohorte. U svom priopćenju navijači su jasno poručili kako Šuker apsolutno ničime nije zaslužio tu titulu, tvrdeći da nema "ljudske vrijednosti potrebne za ponijeti to priznanje.” Kohorta je najavila potpisivanje peticije i javni prosvjed, smatrajući da počasnim građaninom može postati samo onaj tko je grad zadužio neizmjernom ljubavlju i doprinosom, a Šuker, po njihovom mišljenju, to nije učinio. Iako je titulu na kraju ipak primio, gorak okus je ostao, a predstavnici navijača odbili su mu čestitati na svečanosti.
Napetosti su dodatno eskalirale tijekom Šukerovog mandata na čelu Hrvatskog nogometnog saveza. Mnogi navijači, ne samo u Osijeku, smatrali su ga odgovornim za loše stanje u domaćem nogometu, a Kohorta ga je optuživala za svjesnu marginalizaciju NK Osijeka. Sam Šuker je optužbe da se srami svog grada nazivao "najvećom laži", pravdajući rijetke dolaske brojnim profesionalnim i privatnim obvezama diljem svijeta.
Tek se posljednjih godina, s otvaranjem modernog stadiona Opus Arena, Šuker počeo češće pojavljivati na utakmicama Osijeka, što je protumačeno kao mogući znak zatopljenja odnosa. Ipak, za mnoge navijače rane su i dalje preduboke, a priča o Davoru Šukeru i Osijeku ostaje kao vječni podsjetnik na to koliko je tanka linija između obožavanja i prezira.