Stranica na društvenim mrežama “Policija Hrvatske” objavila je, a Mirko Filipović (50) odmah podijelio, fotografiju koja ga prikazuje u punoj specijalnoj opremi s automatskom puškom u rukama. Slika iz mlađih dana, dok je služio u elitnoj Antiterorističkoj jedinici Lučko, u trenu je postala viralna i prikupila tisuće pozitivnih reakcija. Mnogima je to bio podsjetnik na korijene nadimka koji je postao sinonim za strah i trepet u ringu – "Cro Cop". Upravo je služba u hrvatskoj policiji oblikovala disciplinu i mentalnu čvrstoću koje su ga kasnije proslavile na najvećim svjetskim borilačkim pozornicama.
Njegov nadimak, "Cro Cop" proizašao je iz šestogodišnje službe u najelitnijoj taktičkoj postrojbi hrvatske policije. Iako je svijetom pronio slavu Hrvatske svojim legendarnim nokautima, posebice zaštitnim znakom, lijevim high-kickom ("desna noga, bolnica; lijeva noga, groblje"), Filipović nikada nije zaboravio svoje početke. Ta veza s policijom ostala je čvrsta i nakon završetka borilačke karijere, pa i danas povremeno surađuje s policijskim snagama držeći seminare i prenoseći svoje iskustvo pripadnicima interventne policije.
FOTO Mirko Filipović opet u ringu! Pogledajte kako je Cro Cop podigao zagrebačku Arenu na noge
Put do policijske odore, međutim, nije bio nimalo lak. Filipović se jednom prisjetio tog razdoblja, otkrivši dramu koja mu je odredila sudbinu. "Predao sam molbu za policijsku akademiju, htio sam ići u Zagreb i nastaviti trenirati, to mi je bio san snova. Predao sam molbu, otišao na prijamni, sve dobro odradio, ali bio sam ispod crte. Mama je plakala, a meni je srce htjelo puknuti", ispričao je Cro Cop. No, uslijedio je preokret. "Nakon toga stigao je telegram s policijske akademije da sam ipak primljen. Neka veza je proradila. Ja sam s par strana pokušao da me poguraju. Dan-danas ne znam tko me upisao", priznao je, dodajući iskrenu notu svojoj životnoj priči.
Tada je vodio dvostruki život: danju specijalac, a noću "Tigar", kako mu je glasio jedan od ranijih nadimaka, bruseći vještine u kickboxingu. Usporedno s policijskom karijerom, gradio je i sportsku, ostvarivši zapažene rezultate kao amaterski boksač. Naposljetku je napustio policiju kako bi se u potpunosti posvetio MMA karijeri, gdje je postao jedna od najvećih ikona. Odluka se pokazala ispravnom, jer je upravo u borilačkom svijetu ostvario globalnu slavu i status legende.
Njegova MMA karijera, ponajviše u japanskoj organizaciji Pride, smatra se zlatnim dobom teške kategorije. Vrhunac karijere u Japanu dosegao je na svoj 32. rođendan, 10. rujna 2006., kada je osvojio Prideov Grand Prix turnir u otvorenoj kategoriji, nokautiravši u polufinalu Wanderleija Silvu, a u finalu Josha Barnetta. Kasnije je osvojio i K-1 World Grand Prix 2012. te Rizinov Grand Prix 2016., postavši jedini borac u povijesti s titulama u sve tri prestižne organizacije. Svoju karijeru, koja je uključivala i angažmane u UFC-u, zaključio je 2019. zbog zdravstvenih problema, ostavivši iza sebe nasljeđe koje i danas inspirira nove generacije boraca.
Otvori KEKS Pay
Kod njega me samo čudi to što je podržavao SDP. i to u ono vrijeme , inače mi je super. Vjerojatno je i ta tajna veza od tud.