Ulcinjski mundijal prijateljstva bio je prilika za susret s, usudimo se reći, možda drugim najvećim boksačem bivše SFRJ nakon Mate Parlova. Doduše, ne znamo što će na ovo reći njegov mlađi brat Slobodan (olimpijski pobjednik iz 1980. i profesionalni prvak svijeta 1985.), no vodimo se logikom da je upravo Tadija proglašen za najboljeg boksača Srbije u 20. stoljeću. Nastupio je u sva tri finala najvećih svjetskih natjecanja. U Montrealu 1976. osvojio je olimpijsko srebro, a 1978. godine, u Beogradu, i svjetsko srebro. Godinu kasnije osvojio je i europsko srebro, a iste godine bio je, u Splitu, prvak Mediterana. S obzirom na to da je Tadija Kačar ugodan i pričljiv gospodin, sa zadovoljstvom smo se pričom zaputili sve do njegova djetinjstva u okolici Jajca, točnije u selu Jezeru.
Večernji je odavno list regiona a ne RH . Nažalost onih koji su rado čitali ove novine.