Nakon, hm, uspavljujuće epizode, došla je konačno i ta treća od koje se puno očekivalo. Nisu nas D.B. Weiss i David Benioff razočarali, ali nas nisu ni iznenadili – treća je epizoda finalne sezone Igre prijestolja najbolja do sada. Održano je i obećanje o produženom trajanju pa će tako oni koji će gledati domaću premijeru danas navečer imati prilike uživati u sat i pol čistog spektakl.
Ako je finale druge sezone i bitka u Crnom zaljevu (što je, dakako, bio Dubrovnik) do sada bio vrhunac akcije u seriji, onda je treća epizoda osme sezone korak iznad toga. Pa se tako ne bismo iznenadili da obori rekordnu gledanost tog finala druge sezone i možda postavi rekordnu gledanost za dramsku seriju općenito. I ponovo će za ovog autora biti problematično napisati ovaj tekst bez da nešto otkrije, ali je ovoga puta to i posao zadovoljstva jer može napisati najavu za nešto što apsolutno vrijedi pogledati, čak i onima koji do sada nisu imali pretjeranog strpljenja za televizijski fenomen što jest Igra prijestolja. Dakle, uobičajeno je da prije nekog finala epizoda prije bude svojevrsna uspavanka, nešto kao zatišje prije bure.
I ovom je prilikom to tako, jer, kako smo i očekivali, nastupa ključna bitka između vojski živih i vojske mrtvih koja se bori za Noćnog kralja. Ako vam je bitka iz Gospodara prstenova do sada bila vrhunac u pseudosrednjevjekovno-mitološkim bitkama, slobodno je zaboravite jer bitka svih bitaka u Igri prijestolja ruši je s prvog mjesta kao da tamo nije ni bila. Dvojica briljantnih scenarista Igre prijestolja u format su cjelovečernjeg filma stavili nevjerojatne obrate, scene bitke kakve se rijetko viđaju i na velikom ekranu, ali koje su protkane tihom jezom što je doista rijetko viđena kombinacija, novim pojavljivanjem likova na koje smo već pomalo bili i zaboravili a koji se sada stavljaju u službu općeg interesa, a što je, naravno, borba protiv vojske Noćnog kralja. I dakako – pokoja herojska smrt!
Ni toga u ovoj epizodi, očekivano, ne nedostaje, no umjesto da se usredotoče na nestanak nekog od junaka kao vrhunac epizode i eventualni cliffhanger za sljedeću, Weiss i Benioff napravili su niz kulminacija darujući ipak poginulim herojima svakome svoj trenutak da se oprosti od serije.
Dovodeći nas ipak do jednog ključnog trenutka koji, normalno, uključuje još jednu smrt i otvarajući na taj način u našim mislima niz pitanja o čak tri preostale epizode kojima je nakon toga praktično nemoguće predvidjeti ne kako će završiti serija nego što će se uopće sljedeće događati. Treba ovdje istaknuti sjajno redateljsko umijeće, ovu je epizodu vodio Miguel Sapochnik, jer umiješati sve to u jednoipolsatni spektakl koji gledate širom otvorenih očiju cijelo vrijeme traži vrhunsku vještinu.
Broj preokreta kojima obiluje treća epizoda jednak je preokretima koje smo do sada vidjeli, recimo, u dvije sezone zajedno, a da se ni u jednom trenutku nismo iscrpili niti nam je u bilo kojem trenutku bilo dosadno gledati nemilosrdno vitlanje mačevima, sjekirama, bodežima, paljenje, bacanje, drobljenje i drugi očekivani repertoar najveće bitke Igre prijestolja. Jasno se vidi kuda je otišlo navodnih 15 milijuna dolara za epizodu osme sezone i čini nam se da niti cent nije uludo bačen. Za kraj ćemo dati samo jedan mali ključić dovoljan tek da se pripremite za sve neočekivano – Arya Stark.
Jutros u 6 sati , kava u veliku šalicu, i na "max snimalicu" treća epizoda. Sat i nešto fenomenalne akcije, tehničkog savršenstva, vrhunske glazbe i sjajne glume. Vrhunac serije, koja je vrhunac televizije. Pod apsolutnim sam dojmom.