Mlada glumica i pjevačica Ružica Maurus također je iza sebe imala uzbudljivu godinu prepunu profesionalnih uspjeha. U 2024. godini istaknula se radeći na nekoliko predstava, a sve je kulminiralo s "Olujom" na Dubrovačkim ljetnim igrama. No, osim glumačkog talenta, Ružica oduševljava i svojim glasom, pa je imamo priliku pratiti i kao pjevačicu. Ova multitalentirana žena svojim je radom zavrijedila nominaciju za najprestižniju i najstariju medijsku nagradu Večernjakovu ružu u kategoriji novog lica godine, a u povodu toga ispričala nam je čime se sve bavi te u čijem će društvu doći u zagrebački HNK 11. travnja.
Kako ste doznali za nominaciju i koga ste prvog nazvali?
Bila sam u garderobi u svom matičnom kazalištu "Komedija", pripremala se za početak predstave, onda sam na Fejsu naišla na članak požeškog lokalnog portala "RVA" čiji je naslov glasio "Ružica Maurus nominirana za Večernjakovu ružu. Ruža za Ružu – može li bolje?". Moram priznati da sam se na taj naslov naježila, jer me podrška ljudi iz mog rodnog grada posebno dira. Screenshot sam odmah poslala u obiteljsku WhatsApp grupu, najbližim prijateljima i dečku. Svi su bili iznenađeni i sretni, kao i ja.
Do nominacije vas je doveo angažman na nekoliko komada. Puno ste radili u 2024. godini. Koji biste projekt izdvojili kao najdraži i zašto?
Ah, da, ta 2024... Dugo ću je pamtiti! Svaka predstava i svaki proces bio je lijep na svoj način, ali ako baš moram izdvojiti, onda je to predstava "Oluja" W. Shakespearea u režiji Vita Taufera na Dubrovačkim ljetnim igrama te "San ivanjske noći" W. Shakespearea u koprodukciji Teatra EXIT i Gradskog kazališta Požega. Bilo je i divnih koncerata, poput koncerta "Večer sevdaha" koji sam održala u studenome prvi put u Kontesi.
Sudjelovali ste u predstavi "Oluja" koja je prikazana na Dubrovačkim ljetnim igrama. Kako je došlo do te suradnje? Kako vam je bilo?
Prošlogodišnje Dubrovačke ljetne igre zaista su posebno iskustvo koje ću pamtiti cijeli život, dobiti takvu priliku, igrati Mirandu, Prosperovu kći, velika je čast. Nakon mjesec dana proba, premijere i izvedbi, srce mi je bilo puno, dugo je trebalo da mi se emocije i doživljaji proteklih dana slegnu – što zbog ljudi i cijelog autorskog tima, a što zbog ambijenta, samog Dubrovnika i otoka Lokruma. Oluja u režiji Vita Taufera jezgrovita je predstava u kojoj uživaju i glumci i publika, ansambl i cijeli autorski tim je divan. Veselim se nadolazećem ljetu i reprizama naše "Oluje" na Lokrumu.
Prošle ste godine radili na čak sedam premijera. O čemu se sve radi?
Prošla je godina bila radna i intenzivna, trčala sam s probe na probu, iz kazališta u kazalište. Godina je započela stalnim zaposlenjem u ansamblu Kazališta "Komedija" gdje sam debitirala s ulogom Colombine u predstavi "Zapetljani interesi" u režiji Aleksandra Švabića, zatim je uslijedila premijera predstave "San ivanjske noći" u režiji Renea Medvešeka i Sare Stanić Blažević u koprodukciji Gradskog kazališta Požega i Teatra EXIT, zatim predstava "Čaruga" u režiji Ivice Buljana, imala sam ulogu Tonke Možbolt, u produkciji Gradske kazališne kuće Bjelovar, nakon toga predstava "Oluja" u režiji Vita Taufera na Dubrovačkim ljetnim igrama, zatim "Peripetije sa psihijatrije" u režiji Ivana Lea Leme u produkciji moje matične kuće, a nakon toga predstava "Coco" u režiji Senke Bulić, u produkciji Kazališta Hotel Bulić.
Tu je još nekoliko predstava u kojima igrate već duže. O kojim se predstavama radi i koja vam je najdraža?
Svakako je to predstava Gradskog kazališta Požega "Gostioničarka" C. Goldonija u režiji moga kolege i prijatelja, glumca i redatelja Davora Svedružića. Ta je predstava bila moja odskočna daska i prekretnica na mom glumačkom i poslovnom putu. Dobila sam poziv ravnateljice Valentine Neferović, naravno, takav se poziv ne odbija. Bila sam vrlo sretna što sam dobila priliku odmah pri završetku faksa igrati tako veliku ulogu u svom rodnom gradu i u kazalištu u kojem sam napravila svoje prve glumačke korake, na mjestu gdje sam počela učiti i gdje sam, u konačnici, spoznala da se u životu želim baviti glumom. Cijela priča oko Gostioničarke je sjajna, od autorskog tima, ansambla, do rasprodanih dvorana i gostovanja po cijeloj Hrvatskoj, pa do nominacija i nagrada, a na kraju sam za ulogu "Gostioničarke Ruže" prošle godine dobila Nagradu hrvatskog glumišta za iznimno ostvarenje mladih umjetnika do 28 godina.
Prošle smo vas godine imali prilike vidjeti i na televizijskim ekranima, u seriji "Kumovi". Što vam je draže: snimanje ili kazalište?
Neusporedivo više vremena provodim u kazalištu i na pozornici općenito, tako da s obzirom na manjak iskustva na setu, snimanjima i samom filmu, u ovoj životnoj fazi svakako je kazalište mjesto gdje se bolje snalazim i osjećam, a što mi je u konačnici i zanimljivije i privlačnije jer je sve pitanje života u trenutku, volim rizik koji je neizostavan u kazalištu. Vjerujem da ću u budućnosti imati priliku više se okušati pred kamerama pa ću u odnosu na to lakše odvagnuti što mi je draže, film ili kazalište.
Poznato je i da svirate nekoliko instrumenata te pjevate?
Od instrumenata sviram bisernicu i klavir, ali nisam baš nešto vješt svirač, nisam dovoljno vježbala, bolje me je išla teorija glazbe i pjevanje. S obzirom na to da sam cijeli život u glazbi, kako sam pohađala osnovnu i srednju glazbenu školu u Požegi, glazba je sastavni dio mog života i slušam razne žanrove, a izvoditi najviše volim sevdah.
Koji je najbolji savjet koji ste dobili u karijeri i od koga ste ga dobili?
Imala sam sreću da sam odmah po završetku faksa imala priliku raditi i stajati na sceni s velikim glumicama kao što su Jelena Miholjević, Nina Violić, Alma Prica, Jadranka Đokić, Dubravka Ostojić, Jasna Palić Picukarić, Antonija Stanišić Šperanda, a s obzirom na to da puno vremena provedem s glumicama u garderobi, upravo su one te od kojih sam tražila i dobila najviše savjeta, što glumačkih, što životnih. Zahvalna sam što sam u svojim počecima imala priliku učiti od njih i imati njihovu podršku. Lijepo je kad ti starija kolegica želi pomoći, kad te ne gleda kao „konkurenciju“, što nije rijetkost u našim krugovima.
Poznato je da imate veliku obitelj, a koga biste istaknuli kao najveću podršku?
Moja obitelj mi je najvažnija, ona je izvor moje radosti, sreće, sigurnosti, povjerenja. Podršku imam od svakog člana obitelji jednako, ne mogu nikoga posebno izdvojiti. Mama Ankica je moj najčešće birani broj kad naiđem na problem, ta žena ima rješenje za sve, toplu i pravu riječ u svakoj situaciji, tata je čvrsta ruka i veliki emotivac – savršen tata, moja najstarija sestra Ines je najbrižnija osoba na svijetu, brine uvijek o svima nama, druga sestra Jelena je najhrabrija i najsnažnija, treća sestra Sara je najrazboritija, a s obzirom na to da s njom živim u Zagrebu, ona je zaslužna za moje odjevne kombinacije na premijerama, koncertima i raznim događanjima, i brine o tome da ne kasnim na vlastite koncerte i premijere, moj najstariji brat Matej je najempatičniji i najtolerantniji, brat Jakov je najsmješniji i najvelikodušniji, a najmlađi brat Fran je najkomičniji i najslađi. Eto, i sad kad dobijem od svakog po nešto – ja sam najbogatija osoba na svijetu s tako divnom obitelji.
Koga ćete povesti na dodjelu Večernjakove ruže u HNK 11. travnja?
Voljela bih povesti cijelu obitelj, svoju sestričnu Sanelu i svog dečka, ako uspijem dobiti 20 mjesta... (smijeh)
Ako osvojite nagradu, kome ćete je posvetiti i kamo ćete je smjestiti?
Nisam o tome još razmišljala, obično mi u mislima bude "ma nema šanse da osvojim", valjda mi je tako lakše nositi se s nervozom, ali sad kad razmislim, posvetila bih nagradu svojoj pokojnoj baki Ruži po kojoj sam dobila ime. Sve moje nagrade stoje u Srednjem Selu u mojoj rodnoj kući gdje žive moji roditelji, tako da bi i ova, sigurna sam, tamo našla svoje mjesto na polici.
GALERIJA Voditeljica Dnevnika samozatajnog supruga upoznala je u srednjoj školi
Otvori KEKS Pay
