Antonio Draženović, popularni zagrebački frizer i vlasnik vlastitog frizerskog carstva, već je godinama nezaobilazno ime u hrvatskom frizerskom svijetu. Iako je rodom iz Slavonskog Broda, svoj je život i karijeru izgradio u Zagrebu, gdje su njegove klijentice poznate Hrvatice koje mu vjeruju za svaki savjet, odrezani pramen do najnovijeg trenda. Ipak, svaki slobodni trenutak, kao što su godišnji odmori, koristi za putovanja, a dosad je posjetio više od dvadesetak dalekih zemalja. Pod kožu mu se posebno uvukao daleki i mistični grad Marakeš, a koji je posjetio prošle godine.
- Otputovao sam s prijateljicom Anteom i njezinom kćerkicom, malom pustolovkom koja je cijelom putovanju dala posebnu čar. Nismo putovali kao turisti, nego bih to više volio nazvati malom ekspedicijom s misijom: upiti što više okusa, mirisa, boja i doživljaja koje samo daleki Maroko može ponuditi - govori nam popularni frizer te dodaje:
- Obično uvijek gledamo od kud imamo direktne letove, pa vašim čitateljima savjetujem da provjere aerodrome u blizini. Ovog puta smo se odvezli do Trevisa, grada pored Venecije, i imali direktan let od nekih tri sata, što i zapravo nije toliko puno. Što se tiče dužih putovanja, podnosim ih s osmijehom na licu, no uvijek osjećam laganu nervozu u nogama nakon trećeg sata sjedenja - priča nam detalje.
- Odmah po dolasku u Marakeš nešto nas je "pogodilo" - ono kad te ne samo mjesto očara, nego te doslovce "zagrli" svim osjetilima. Te boje, zvukovi, mirisi... Prava eksplozija svega što inače doživiš razdvojeno, a ovdje je sve istovremeno. Najviše nas je osvojila Medina - stari dio grada koji je kao iz bajke, ili kao iz sna koji nisi niti znao da imaš. Uske uličice koje vijugaju kao da ih je netko crtao zatvorenih očiju, svaka s novim iznenađenjem - štand sa začinima, mačka koja spava na sanduku, obrtnik koji izrađuje lampu, pa netko tko ti nudi čaj iako nisi niti pitao - kaos i poezija u jednom. Jahanje deva kroz pustinju te večera do dugo u noć je jednostavno stvar koju svatko treba doživjeti. Ples i pjevanje uz logorsku vatru daleko od svega - neprocjenjivo. Najjeftiniji restoran postaje najskuplji, i ne mislim na cijene, nego opći dojam - restoran koji ima najljepši pogled zalaska sunca iza dine od pijeska, ljudi koji sjede na jastucima i pod lampicama. Kod ovog putovanja je jedna razlika od drugih - nije bilo "postepenog prilagođavanja". Marakeš te zgrabi za ruku i kaže: "Hajde, idemo, sad ćeš vidjeti svijet iz druge perspektive." I to nam se svidjelo odmah na prvu, bez zadrške - prisjeća se Antonio.
Za njega, Marakeš nije samo grad - to je iskustvo koje je ostavilo dubok trag. - Marokanci imaju tu neku urođenu gostoljubivost, onu iskrenu. Kad ti netko ondje kaže "Welcome", stvarno to i misli. A ako se izgubiš, ne samo da će ti objasniti put, nego će te i otpratiti, ali usput i prodati narukvicu. Naravno, ima tu i poslovne strane - vrlo su siromašni, gotovo svi žive od turizma, pa se trude iz petnih žila ostaviti dobar dojam.
Naravno, zanimalo nas je i kakve su ondje cijene u usporedbi s Hrvatskom te što ga je iznenadilo. - Cijene ondje dosta variraju - od onoga "wow, kako jeftino" do "čekaj, što sam ja to platio?". Hrana u restoranima i uličnim štandovima je daleko jeftinija nego kod nas, tako da možete pojesti za od tri do deset eura, popiti svježe cijeđeni sok za jedan euro, a kava, koju možete popiti s pogledom na predivni kaos Medine, također je puno jeftinija. Kada smo se već dotaknuli gastronomije, njihovu ponudu mogu opisati kao čaroliju u tanjuru. Imam osjećaj da hrana tamo nije samo da se pojede, više je ritual, doživljaj i često iznenađenje. Dosta je poznat njihov kus-kus koji dolazi s puno povrća i mesa, dosta jako i začinjeno. Ja moram priznati da uvijek izaberem nešto u što sam siguran, dok moja prijateljica voli sve probati, gurmani smo. Probali smo stvarno svašta - od skupih restorana do juhe i povrća serviranog u pustinji. I da budem iskren, ništa nas nije razočaralo. Svaki obrok bio je festival okusa, čak i kad nisam znao što sam točno naručio (meni su osobno neka jela bila enigma, vodili smo se mirisom i osmijehom konobara). Ja volim reći da te taj grad nauči da se ne jede samo da bi jeo, nego da jedeš da bi doživio - objašnjava nam simpatični Draženović koji nam ukazuje i na onu manje pozitivnu stvar ovog nama dalekog grada.
- Prvo što mi nije iskreno sjelo bio je prenapadan pristup u turističkim zonama. Čim zakoračiš u Medinu, doslovce ne možeš proći tri metra a da ti netko nešto ne ponudi, povuče te za rukav ili pokušava nešto prodati. Zaboravio sam prometni kaos - tu nema pravila. Skuteri prolaze na milimetar od tebe, kočije s konjima, magarci, pješaci - svi sudjeluju u prometu. Ali sve u svemu, ništa od toga nije uništilo dojam putovanja, samo ti daje do znanja da Marakeš nije Instagram filter - on je pravi, sirov i nefiltriran, i upravo zbog toga autentičan
A kada je riječ o kretanju po ovom milijunskom gradu, govori nam: - Taxi je bio naša svakodnevna opcija, brz, lak i jednostavan, iako postoji nepisano pravilo cjenkanja prije nego sjedneš. U suprotnom, vožnja od deset minuta može završiti kao "mini investicija", a onda kočija s konjima - vozili smo se usred grada, među automobilima i skuterima, a osjećaj je bio kao da si u nekom filmu. Konj naprijed, brendirani dućani po strani, i pitaš se "Je li ovo normalno?" Odgovor: u Marakešu - definitivno da. Osim toga, bili smo malo na oprezu, ali se nismo nikada stvarno osjećali ugroženo. Čim spomeneš ovaj grad, odmah svi savjeti na internetu vrište "čuvaj torbu, mobitel", pa smo i mi došli s upaljenim "radarom". No, nakon dva dana shvatiš da grad ima svoj ritam i pravila, pogotovo u toj gužvi na tržnici, a ostalo je stvarno OK. Mi osobno nismo imali nikakvih problema, bili smo oprezniji gdje je bilo puno više ljudi. Mislim da je veća vjerojatnost da će te netko "olakšati" cjenkajući se za tepih nego što će ti ukrasti iz džepa - prepričava Antonio koji je posjetio još nekoliko zemalja sa svojom prijateljicom Anteom.
- Istina, a za ovu zemlju ne bih rekao da je za nas bio šok, više kao kulturološki "wow". Naravno da se razlika osjeti, to je zemlja s drugačijim ritmom, pravilima i dubokom ukorijenjenom vjerom, islamom, koji se osjeti na svakom koraku. Prekrivene žene, poziv na molitvu koji sam doživio prolazeći ulicama, vidio muškarce koji mole, ali te i pozdrave - sve to u nekom prijateljskom tonu. Dakle, nije bio šok, nego podsjetnik da svijet može funkcionirati potpuno drugačije, a opet predivno - kaže nam te našim čitateljima otkriva kako su odsjeli u lancu hotela Savoy s pet zvjezdica zbog praktičnosti i udobnosti, s obzirom na to da su tada prvi put posjetili ovu zemlju. Prisjetio se i zanimljive anegdote koja nas je, malo je reći - nasmijala!
FOTO Popularni frizer Antonio Draženović uživao je u Marakešu sa svojom prijateljicom i njezinom kćerkicom
- Anegdota? Prije bih rekao trauma, a sad se smijem na samu pomisao da nam je prijateljica umjesto izleta i ručka na čamcu pored slapova organizirala planinarenje na te iste slapove kozjim putevima. To neću nikada zaboraviti. Inače ne volim visinu, penjanje niti planinu, a sve sam to dobio u istom dahu - kroz smijeh govori.
Njegova ljubav prema putovanjima, od posjeta egzotičnim destinacijama poput Marakeša, do planiranja budućih putovanja na Sejšele i u Brazil, jasno pokazuje njegovu strast prema otkrivanju novih kultura i svjetova.
- Na mom dugačkom popisu sljedećih putovanja nalaze se Sejšeli, Brazil, Zanzibar, Bora Bora, te Dominikanska Republika i vjerujte, sve ću ih obići. A sada vam šaljem pozdrav s Cipra, odakle vam pišem, gdje smo sat vremena unaprijed i vozimo se lijevom stranom - zaključuje.
Otvori KEKS Pay
