U kinu Studentskog centra u Zagrebu večeras je održana zagrebačka premijera filma "260 dana", jednog od najiščekivanijih domaćih filmskih projekata posljednjih godina. Nakon što je svjetska premijera 2. studenog u osječkoj dvorani Gradski vrt izazvala suze i dugotrajan pljesak, drama redatelja Jakova Sedlara stigla je i pred zagrebačku publiku. Baš kao i u Osijeku, više od 1000 ljudi u prepunoj dvorani SC-a ovacijama i dugotrajnim pljeskom ispratilo je Sedlara i ekipu filma.
Film, temeljen na istoimenom autobiografskom romanu Marijana Gubine, donosi nevjerojatno potresnu i istinitu priču o 260 dana zatočeništva koje je Gubina kao desetogodišnji dječak sa svojom šesteročlanom
obitelji preživio u logoru u okupiranom Dalju 1991. godine. To je priča o naglo prekinutom djetinjstvu, nezamislivom nasilju i izdaji, ali i o nevjerojatnoj snazi ljudskog duha koja je, kako svjedoče reakcije publike, uspjela ganuti gledatelje diljem svijeta, od Hrvatske do Sjedinjenih Američkih Država. Kako bi ova važna priča nadišla lokalne okvire i doprla do globalne publike, produkcijski tim donio je hrabru odluku – film je snimljen na engleskom jeziku s impresivnom međunarodnom glumačkom postavom.
Uz četvero hrvatskih glumaca, pred kamere su stale holivudske zvijezde poput Tima Rotha, Armanda Assantea i Ángele Moline te tridesetak britanskih glumaca, među kojima su Will Godber i Sam Hazeldine, koji su odlično glumili mladog Marijana i njegovog oca Hinka. Scenarij, koji potpisuje redateljev sin Dominik Sedlar, pisan je uz superviziju oskarovca Barryja Morrowa, autora kultnog filma "Kišni čovjek". Glazbenu temu potpisuje također oskarovka, skladateljica Anne Dudley. Ovakav pristup već je osigurao filmu međunarodni odjek, a najavljena je i distribucija u više od 100 zemalja svijeta, uz očekivane projekcije u kinima Sjeverne Amerike do kraja godine, što je rijetkost za film s ovih prostora.
Jedan od najfascinantnijih aspekata filma "260 dana" jest njegovo financiranje. U vremenu kada se projekti ovakve tematike teško probijaju do državnih fondova, cijeli film financirao je jedan čovjek – osječki poslovni čovjek Aleksander Hrkač. "On je dao sve novce za film. On je čovjek koji je vrlo empatičan, koji je želio da istina izađe na vidjelo", izjavio je Jakov Sedlar, dodavši kako je Hrkač ispravio ono što država nije učinila godinama. Iako je bilo nekoliko manjih sponzora te potpora Grada Osijeka i Osječko-baranjske županije, Hrkačeva investicija bila je ključna. Produkcijski troškovi za snimanje i postprodukciju u Hollywoodu iznosili su oko 3 milijuna eura.
– Premda nismo dobili sredstva od Ministarstva kulture i HAVC-a, drago mi je da smo na kraju zatvorili financijsku konstrukciju. A da ljudi žele vidjeti ovaj film najbolje govori podatak da smo dosad prodali 20 tisuća ulaznica za projekcije po hrvatskim kinima – rekao je Sedlar na zagrebačkoj premijeri. Zbog visokih naknada film se neće prikazivati u CineStar kinima, već će svoj put do publike pronaći kroz mrežu nezavisnih kina diljem Hrvatske, a ulaznice su dostupne putem sustava Eventim.
Snimanje filma odvijalo se od 27. svibnja do 27. lipnja 2024. godine na autentičnim lokacijama diljem Slavonije i Baranje. Filmska ekipa radila je u Osijeku, Đakovu, Punitovcima i Vukovaru, dok je selo Gorjani poslužilo kao zamjena za Dalj, izvornu lokaciju tragičnih događaja, koja nije korištena iz tehničkih i sigurnosnih razloga. Nakon snimanja u Hrvatskoj, cjelokupna postprodukcija odrađena je u Hollywoodu, što je dodatno osiguralo svjetski standard kvalitete zvuka i slike.
Ideja za ekranizaciju romana sazrijevala je godinama, a ključni motiv autora i redatelja bio je ispričati istinu koju, kako kažu, svijet mora čuti. Marijan Gubina ističe kako je odlučio podijeliti svoje iskustvo jer je uvidio da se Domovinski obrambeni rat u svijetu, ali i u Hrvatskoj, često krivo tumači. "To 'obrambeni' se često izostavlja, što mi je neshvatljivo", naglašava Gubina, čija je knjiga prevedena na 15 jezika. Redatelj Jakov Sedlar prepoznao je u sudbini obitelji Gubina metaforu stradanja svih hrvatskih obitelji.
Cilj filma nije poticanje na mržnju već jasno prikazivanje tko je bio agresor, a tko žrtva. "Unatoč kalvariji, mi ne mrzimo, ne pozivamo na rat. Mi radimo na miru. Ali imamo obavezu ne zaboraviti", poručuje Gubina, čija je životna misija postala promicanje kulture mira, što potvrđuje i osnivanjem udruge "Mirotvorac".
Emotivni naboj filma prožima svaki njegov segment, od scenarija do glumačkih izvedbi. Dominik Sedlar, koji je u vrijeme početka rata imao 12 godina, scenarij je, prema riječima oca, "pisao iz srca". Međunarodni glumci, svjesni težine priče, temeljito su se pripremali, tražeći dodatne materijale i videozapise o ratu kako bi što vjerodostojnije dočarali patnju.
Ono što "260 dana" izdvaja nije samo brutalna iskrenost prikaza ratnih zločina, već duboka poruka koju nosi sam autor, Marijan Gubina. Unatoč proživljenom paklu i činjenici da su mnogi od zločinaca koji su mučili njegovu obitelj kažnjeni minimalno ili nikada nisu odgovarali za svoja djela, Gubina danas neumorno promiče mir i oprost. Njegov je cilj, kako kaže, prekinuti začarani krug mržnje i osvete. Film stoga nije poziv na mržnju, već na suočavanje s istinom kao preduvjetom za istinski mir. "Mi ne mrzimo, ne pozivamo na rat. Mi radimo na miru. Ali imamo obavezu ne zaboraviti", ističe Gubina, čija je poruka utkana u svaku scenu filma.
Otvori KEKS Pay
Nevjerojatno, Ministarstvo kulture i HAVC za ovakav film nema ni 1 €, ali za izložbe na kojima se promovira Medakovića (sukreatora Memoranduma SANU) i Dane srpske kulture u Hrvatskoj na kojima se pjevajući zaziva srpstvo Dubrovnika I Knina, sijevaju se milijuni €.