Poznati drniški glumac Milivoj Beader poznat je po svojoj iskrenosti i upornosti. Punih 11 godina pokušavao je upisati Akademiju dramskih umjetnosti, dok na kraju nije postao brucoš s 28 godina. Beaderov otac Jovo io je jedan od najpoznatijih građana srpske nacionalnosti u Drnišu, a početkom rata odbio je poziv Jovana Raškovića da mu se pridruži u balvan revoluciji. Milivoj je za Slobodnu Dalmaciju istaknuo kako je ponosan što je dragovoljac Domovinskog rata.
– Okupilo nas se nekoliko stotina, uglavnom studenata, toga rujna 1991. u Zagrebu. Bilo nas je više iz miješanih brakova nego čiste krvne slike. Ljudi u Dalmaciji ni dandanas često nemaju pojma koliko je drniških Srba bilo u gardi. Kad sam čuo Ratka Mladića kako poručuje da je Drniš "stoletni srpski grad" i da će u njemu uskoro i ptice "pevati srpski", u meni se, kao i u mnogima, prelomilo. Nije to bila nikakva politika, nego odluka srca – rekao je Beader kojeg su u Kninu tada prozivali kao "veleizdajnika". U intervjuu je priznao da je pucao i na svoje rođake s druge strane.
– Svaki rat je na ovim prostorima obično i obiteljski, a Beadera je bilo i na neprijateljskoj strani. Čak su neki od tih naših daljnjih rođaka, kako smo naknadno čuli, nakon okupacije opljačkali našu kuću i odnijeli pršute iz konobe u Drnišu. Kad te stvari danas pričam kolegama glumcima u Beogradu, mnogima je neshvatljivo da sam ja, sin Jove, bio hrvatski vojnik: mlađe generacije tamo su, kao i kod nas, potpuno preparirane plošnim tumačenjima ratne povijesti - kazao je Beader dodajući da je u rat krenuo kako bi branio svoj dom.
– Nisam, poput nekih šarlatana, rat dočekao ni s tamburicom, ni s Yorickovom lubanjom, nego s puškom u ruci. Kao branitelja, najviše me rastužuje što ljudi koji su zajedno sa mnom ratovali danas zbog mojih stavova napadaju mene, a brane Zlatka Hasanbegovića i slične, koji nigdje nisu bili. A Hrvatsku su, i kad je bilo najteže, obranili moji stavovi, dok su oni svoju neviđenu hrabrost dokazivali eventualno slikanjem s ustaškim kapama - iskreno je rekao Beader za Slobodnu Dalmaciju i dodao da ga žalosti što su i skoro 30 godina nakon rata kod nas prisutne nacionalne podjele.
– Mnogi su od onih što su se tobože borili protiv balvana kasnije i sami postavljali plinske boce po hrvatskim cestama, ratujući protiv vlastita suborca Predraga Matića koji je bio zatočenik srbijanskih logora. Milorad Pupovac nema veze ni s kakvim četništvom i antihrvatstvom ni po svojim političkim stavovima, ni po svojim djelima, ni po svojemu stilu i obrazovanju. Njegovo sustavno sotoniziranje zdesna sindrom je totalitarnih tendencija i ta hajka je isključivo u funkciji profita ciljanih skupina i zamagljivanja brojnih drugih problema koje ova zemlja ima - mišljenja je Beader.
Ne napadaju te zbog toga što si Srbin, već zbog tvojih stavova. A vidim i ti iz istog razloga napadaš njih. Ljudi imaju različite stavove, različita politička uvjerenja i usmjerenja. Ne vidim zašto bi tvoja uvjerenja bila jedina ispravna, samo zato što si branitelj. To je argumentum ab auctoritate. Počinješ zvučati poput Pupovca, ugroženi Srbin. Da, neki podržavaju Hasanbegovića, iako nije branitelj. Neki podržavaju Pupovca, neki podržavaju Plenkovića, neki Milanovića, iako nijedan od njih nije branitelj. Ali to je pravo svakog građanina, tko sam ja da nekome zamjeram? Tko si ti da to nekome zamjeraš? Što ti sebi umišljaš