Virovitičanin Mladen Kovačić iza sebe već ima uspješna ostvarenja na kazališnim daskama, ali publiku je u potpunosti osvojio ulogom Sebastijana u RTL-ovoj seriji “Tajne”. Kako se nosi s popularnošću, s kim se posebno zbližio u “Tajnama”, zašto se iz Zagreba vratio raditi u Viroviticu, ispričao nam je u intervjuu.
U opisu vašeg lika Sebastijana u seriji “Tajne” piše kako je Sebastijan nekonvencionalan lik, šarmantan i veseo. Koliko sličnosti imate sa Sebastijanom?
Sebastijan je odan prijatelj, moralan tip s osjećajem za pravdu. Uvijek će pokušati postupiti ispravno, ili barem onako kako on vjeruje da je ispravno, i u toj nakani može biti tvrdoglav i uporan. Iskreno, nikada nisam ni tražio sličnosti između likova koje igram i sebe. Zamislite kako je dosadno glumiti svoje karakterne osobine. A što se tiče Sebastijana, rekao bih da nemam ni upola strpljenja, živaca, tolerancije kao on. Reći ću vam samo da sam ja malo... zeznutiji tip od njega.
Ova uloga vam je prva veća televizijska rola, jeste li se dvoumili trebate li je prihvatiti?
Nisam. Prije par godina i bih, ali sada, u doba hiperprodukcije mladih glumaca kod nas, a dok posla ima jednako kao prije ili manje, nisam puno razmišljao. A i nećemo lagati, naravno da je financijska strana takvog posla ono što ima dodatnu prevagu. Svakako nije loše ni stjecati iskustvo pred kamerama, pogotovo ako ga nemate puno.
Kakve su reakcije vaše obitelji na vašu ulogu u seriji, gledaju li vas na televiziji i tko je vaš najveći obožavatelj?
Tko je najveći obožavatelj stvarno ne znam. Reakcije su pozitivne sa svih strana, znam da i roditelji gledaju seriju, što inače ne rade. Ono što nije iznenađujuće, sli svakako čudi u ovom našem poslu, jest to da tek kad se pojaviš na TV-u ljudi počinju čestitati, govoriti da si uspio i slične stvari.
Kako to da ste uopće odlučili biti glumac?
Nije mi prvi put postavljeno ovo pitanje i nije prvi put da ne znam odgovoriti na njega. To je nešto što se često i sam pitam. Koja je to potreba što tjera čovjeka na scenu, pred kameru? Eh, kada bih to znao. Uglavnom, nisam se probudio jedno jutro s tom željom, već se to cijeli život nekako slagalo.
Jedan od prvih značajnih angažmana bio je u zagrebačkom HNK-u u hvaljenoj predstavi “I konje ubijaju, zar ne?”. Koliko je bilo stresno i naporno pripremati se za ulogu u ovoj predstavi?
Bilo je naporno u fizičkom smislu, nakon čitačkih proba prvih nekoliko tjedana savladavali smo plesne tehnike, pa zatim sve to inkorporirali u predstavu. Ali je i lijepo, učiš plesati, malo tešeš formu. Bilo mi je stresno to što nisam igrao premijeru. Na generalnoj mi je slomljen nos. Odvezla me Hitna pomoć. I, vjerujte, namještanje slomljenog nosa ne izgleda kao na filmu. Uključuje i kliješta i injekcije u slomljeni dio... Jedan od dana koje ću pamtiti.
Nakon studija u Zagrebu, vratili ste se u rodnu Viroviticu i glumili u tamošnjem kazalištu, zašto?
Stvar je jednostavna, to je moj rodni grad, imao sam stipendiju i vratio sam se raditi. Igrati uloge, to je bila sigurna stvar. U Zagrebu možda ništa ne bih igrao. Možda i bih, ali previše je tu možda u jednadžbi da ne bih prihvatio posao.
Koji su vaši hobiji, čime volite upotpuniti svoje slobodno vrijeme?
Pratim puno tv-serija, u svijetu je renesansa tv-drame. Ima toliko genijalnih stvari da je teško popratiti sve. Čitam knjige, prošećem, odem na piće s prijateljima. Sad si zvučim totalno dosadno.
Imate li zbog uloge u “Tajnama” problema s obožavateljima, gnjave li vas?
Nemam nikakvih problema i sretan sam zbog toga. Dosad sam dobio samo komplimente. Uglavnom se djevojke hoće slikati, najčešće nakon predstave, i to je to. Ne smatram se slavnim, niti mi je to neki imperativ.
Kakva je bila atmosfera na setu “Tajni” s kim ste provodili najviše vremena?
Atmosfera je bila zaista izvrsna. Od glumačke ekipe do svih iza kamere, stvarno mogu reći, neočekivano sam se dobro zabavio. Što nije nekad ni lako kad snimaš desetak i više sati. Svi smo se stalno družili, pa zajedno smo bili po cijele dane. Naravno, više vremena provedeš s kolegama s kojima imaš puno scena, pa sam više proveo vremena s Monikom i Filipom nego s drugima.
