Prije godinu dana na Večernji TV emitirana je prva epizoda podcasta "Bobu bob", koji uređuje i vodi Igor Bobić. Nakon više od dva desetljeća rada u radijskom i televizijskom novinarstvu, Bobić se okušao u dugoj formi razgovoram bez vremenskih ograničenja i uz prostor za dublje analize i otvorenije razgovore s gostima. U intervjuu govori o izazovima produkcije, reakcijama publike, najzapaženijim gostovanjima te planovima za daljnji razvoj podcasta koji, kako i sam naziv sugerira, nastoji stvari nazivati pravim imenom.
Kako je nastala ideja za podcast "Bobu Bob" i koji je bio vaš glavni motiv za pokretanje? Ideja da otvorimo prostor novom formatu i u novom mediju došla je od glavnog urednika Večernjeg lista Dražena Klarića dok sam početkom prošle godine bio između poslova. Meni se odmah svidjela jer sam se nakon 25 godina u radijskom i TV novinarstvu htio oprobati u nečem novom i drukčijem. I evo, prošla je godina dana.
Kada se osvrnete na prvih godinu dana, koliko ste zadovoljni postignutim? I više nego zadovoljan. Medijsko tržište prepuno je različitih formata, a posebno je izazovno na digitalnom jer je ondje, u odnosu na tradicionalne medije, konkurencija zapravo beskonačna. U 44 emitirane epizode, od kojih nijedna nije bila kraća od sat vremena, zabilježeno je oko milijun i pol pregleda samih epizoda, reelsa i teasera na YouTubeu i društvenim mrežama Večernjeg lista. Mislim da je to jako dobar rezultat.
Što vas je najviše iznenadilo - pozitivno ili negativno? Pozitivno me iznenadilo to što, unatoč padu publike tradicionalnih elektroničkih medija, postoji publika željna podcasta. Naravno, i činjenica da se gosti bez problema odazivaju. Ako moram nešto negativno istaknuti, to su negativni komentari koje ljudi znaju ostaviti nakon određene epizode, ovisno o tome koju političku opciju preferiraju i koje je političke opcije gost. Da tri puta živim, ne bih shvatio tu potrebu za vrijeđanjem i omalovažavanjem ljudi s kojima se ne slažete. Uopće potrebu da, ako vam se netko ili nešto ne sviđa, to komentirate.
Koji su bili najveći izazovi u produkciji i organizaciji? Video odjel Večernjeg lista, odnosno Večernji TV, radi kao urica, a urednica Petra Balija te kolege snimatelji i montažeri Laura Hana Hećimović, Anđela Bučić, Matej Pavelić i Antonio Tatar sve odrađuju savršeno. Ponekad je teže uskladiti termine za snimanje koje gosti imaju na raspolaganju, ali na kraju se sve dogovori.
Koliko vremena i resursa zapravo stoji iza jedne epizode? Više sati pripreme kroz nekoliko dana - prvo oko odabira gosta i dogovora, a zatim, naravno, i pripreme za razgovor koji traje najmanje sat vremena. Treba imati materijala za toliko pitanja o aktualnim temama, ali i o gostu osobno.
Kako se podcast mijenjao kroz godinu - po sadržaju, tempu ili pristupu? Od početka sam se trudio da razgovor bude s povodom - ali ne toliko u smislu dnevnog novinarstva, jer idemo u tjednom ritmu. Trebalo mi je neko vrijeme da se naviknem na raskoš koju u novinarskom smislu pruža trajanje od sat i više vremena pa sam tome počeo prilagođavati i strukturu emisije. Dobro je što gosti imaju priliku detaljnije obrazlagati svoja stajališta bez potrebe da ih se, kao u dnevnom novinarstvu, prekida potpitanjima, što je nužno u ograničenom vremenu tih formata. Iako je cijelo vrijeme atmosfera neformalnija, na kraju se trudim u opuštenom tonu postaviti i neka osobnija pitanja i doznati nešto izvan posla kojim se gosti bave.
Koje biste goste ili epizode izdvojili kao najgledanije ili najzapaženije? Najgledanija je bila epizoda s posljednjim zapovjednikom obrane Vukovara Brankom Borkovićem, Mladim Jastrebom - samo na YouTubeu imala je oko sto tisuća pregleda, a s reelsima i prikazima na društvenim mrežama to se približava brojci od 200 tisuća. Zapažene su bile i epizode s Mirom Kovačem o ratu u Ukrajini te s Miroslavom Škorom, koji je govorio o svom odnosu s Thompsonom. Bivši predsjednik Ustavnog suda Miroslav Šeparović u najopsežnijem intervjuu koji je dao nakon odlaska s dužnosti otkrio je kako umalo nije otišao na drugu prisegu predsjednika Republike Zorana Milanovića jer mu je poručeno da neće moći govoriti.
Po čemu se "Bobu Bob" razlikuje od drugih podcasta? Za početak, nijedan se ne zove Bobu Bob! Ha, ha. Nitko nije iskoristio nadimak nastao od prezimena za naziv emisije i parafrazu poslovice koja govori da se otvoreno i odriješito kaže sve što se misli o nečemu. Mislim da smo pronašli dobru formulu što se trajanja, tema i strukture tiče, a i činjenica da smo pod kišobranom medijskog brenda kakav je Večernji list čini dobitnu kombinaciju.
Koji su planovi za drugu godinu? Možete li najaviti nove goste? Nastavljamo dalje istim tempom. Pokušat ćemo pojačati vidljivost podcasta unutar brenda Večernjeg TV-a s više najava i kratkih isječaka na društvenim mrežama. S nekim gostima pregovaram od početka emitiranja i vjerujem da ću ih u sljedećoj godini podcasta uspjeti dovesti u studio.
Kako je rad na podcastu utjecao na vas profesionalno i osobno? Dao mi je mogućnost usavršavanja u novoj, široj formi u kojoj je potrebna dobra priprema jer, s obzirom na trajanje, nema prostora za puno improvizacije. Upoznao sam neke nove ljude s kojima je užitak raditi te doznao mnogo toga što nisam znao o onima s druge strane podcast stola. Osobno sam u tih godinu dana, vodeći se narodnom poslovicom, mnogočemu rekao popu bob, a bobu bob.
Otvori KEKS Pay
