Jedan od najvećih, a sasvim sigurno najvažnijih filmskih festivala u Hrvatskoj ide dalje! Dvadeseti će se Vukovarski filmski festival održati u razdoblju od 2. do 5. rujna 2026. te time ostaje u svom starom, dobro poznatom i od strane gledatelja poprilično voljenom i prihvaćenom terminu - pred kraj ljeta, točno između završetka godišnjih odmora i početka nove školske godine. Kreativnu i operativnu organizaciju festivala u Vukovaru nastavlja voditi ekipa na čelu s redateljem i producentom Darkom Puharićem, koji će ujedno obavljati i funkciju direktora festivala, a drugu godinu za redom umjetnički je direktor Dragan Despot, uvaženi hrvatski glumac. Među članovima žirija ove godine posebno se izdvaja Dubrovkinja Dora Šarić (30), koja je jedna od najzanimljivijih mladih kreativki domaće scene. Kako su naveli iz Vukovar film festivala, poznata pod umjetničkim imenom Dora Barker svoj je put započela još u djetinjstvu kada se zaljubila u fotografiju. Danas uspješno spaja svijet fotografije, filma i digitalnih medija. Diplomirala je filmsko, televizijsko i multimedijalno oblikovanje, a potom i magistrirala filmsku i televizijsku režiju i produkciju. Njezine fotografije i filmski projekti prepoznati su na domaćoj i međunarodnoj sceni. U svom radu posebnu pažnju posvećuje svjetlu, estetici i emociji koju prenosi kroz kadar. Iako već godinama živi u Zagrebu, Dubrovnik ostaje njezina najveća inspiracija. Osim iza kamere, Dora se odlično snalazi i ispred objektiva zahvaljujući svom prepoznatljivom stilu. Njezina kreativnost, autentičnost i predanost poslu izdvajaju je među mladim umjetnicima.
Ove godine članica ste žirija Vukovar Film Festivala. Koliko vam znači što ste dobili priliku ocjenjivati filmove na jednom od najdugovječnijih hrvatskih filmskih festivala? Velika mi je to čast, filmovi su jedan bitan dio mog života, školovanja i profesionalne karijere pa mi je jako drago da mogu biti u ulozi ovogodišnjeg žirija, puno mi znači.
Jeste li već imali priliku pratiti VFF iz perspektive publike ili autora, i mijenja li se osjećaj kad ste na drugoj strani? Nisam, ovo mi je prva godina ali sigurna sam da se mijenja osjećaj kad ste na drugoj strani.
Kada sjednete u festivalski žiri, možete li se potpuno odvojiti od vlastitog autorskog senzibiliteta ili vas upravo on vodi pri procjeni filmova? Moj neki osobni autorski senzibilitet i stil nije ključan u procjeni tuđeg filma, rekla bi da imam veliku sposobnost objektivne procjene i analize zašto se neki rad smatra dobrim i što u njemu možemo cijeniti, a ne mora uopće biti nešto što bi ja ikada tako radila. Naravno, postoje i teme i načini stilskog izražavanja koji me privuku više od ostalih jer su više “moj đir” pa im samim time dam više pažnje ali i kritike.
Što vas kod jednog filma prvo privuče - priča, režija, fotografija ili emocija koju ostavi nakon projekcije? Rekla bih da me film prvo privuče vizualno a onda sve ostalo nabrojeno. Vizualan sam tip, volim vidjeti lijepe kadrove i boje i to mi svakako prvo uzme pažnju.
Često se govori da danas nastaje sve više kvalitetnih kratkih filmova. Imate li dojam da mladi autori postaju hrabriji u eksperimentiranju i traženju vlastitog filmskog jezika? Mislim da danas mladi autori imaju puno više mogućnosti nego nekada, kamere i fotoaparati su jako dostupni, skoro svaki noviji fotoaparat ima mogućnost snimanja u velikim rezolucijama, što prije svakako nije bilo moguće i bilo je puno teže nabaviti opremu i ostale stvari potrebne za snimiti film. Mladi autori su uvijek bili hrabri i kreativni, ali sad ih ima više i samim time možemo reći da ima veći broj kvalitetnih kratkih filmova.
Kao osoba koja dolazi iz svijeta fotografije i filma, mislite li da danas publika drukčije gleda filmove nego prije desetak godina, u eri društvenih mreža i kratkih formata? Da. Mislim i iskreno mi se to ne sviđa. Ljudi puno teže drže koncentraciju, neke predivne stvari klasičnog filmskog jezika im postaju dosadne i neki po meni užasno nekvalitetni filmovi postaju popularni i najgledaniji. Naravno, izlaze i dobri filmovi i stara škola autora uglavnom radi na isti način ali pitam se što će biti “izmjenom generacija” autora i kakva budućnost filma nas čeka.
Što očekujete da će vas najviše iznenaditi među filmovima koje ćete pogledati na festivalu? Ne znam što očekujem ali ih jedva čekam pogledati i analizirati! Vjerujem da će me VFF pozitivno iznenaditi izborom filmova i da me čeka puno posla!
Fotografija je bila vaša prva ljubav. Sjećate li se trenutka kada ste shvatili da hobi prerasta u profesionalni poziv? To nije bio trenutak, to je bio jedan dugotrajan proces. Naravno, kad je moje znanje dobilo dovoljno iskustva počela sam dobivati ponude za razna fotografiranja pa je tako krenuo profesionalni put, do tad sam volontirala na raznim stranama i fotografirala sam stvari besplatno, da mi služi kao škola i iskustvo jer mi je prvenstveni cilj bio naučiti sve i biti dobra i sigurna u to što radim, a to što je preraslo u posao je jedan veliki spontani plus.
Često ističete da je upravo fotografija bila ulaz u svijet filma. Što vam je film omogućio izraziti, a što fotografija nije mogla? Film je puno kompleksniji i samim time nudi više mogućnosti za detaljnije izražavanje. Film posjeduje neke dimenzije koje fotografija nema, kao što su prikaz vremena, narativni razvoj, zvuk, pokrete i ritam.
Diplomirali ste filmsko, televizijsko i multimedijalno oblikovanje, a potom magistrirali filmsku i televizijsku režiju i produkciju. Koliko vam je formalno obrazovanje pomoglo, a koliko se najvažnije lekcije ipak uče na setu? Formalno obrazovanje je za mene bio jedan divan period života i stvarno sam voljela ići na faks. Moj faks je poseban po tome što ima jako puno prakse i stvarno nudi i praktični dio znanja iz mnogih filmskih sektora tako da sam već tamo jako puno naučila. Ja sam i tijekom studija počela raditi na velikim filmskim setovima, stranim serijama, i to je naravno bila najbolja i najrealnija škola rada na setu.
Vaši radovi često se opisuju kao vizualno vrlo promišljeni, s posebnim naglaskom na svjetlo i atmosferu. Koliko vremena posvećujete planiranju jednog kadra prije nego što pritisnete okidač ili uključite kameru? Iskreno, ovisi koliko vremena imam. Nekad više, nekad manje, nekad se spontano dogodi savršeno ulovljen trenutak.
Jednom ste rekli da su za dobru fotografiju najvažniji svjetlo, kadar, fotograf, model pa tek onda oprema. Je li to poruka i mladima koji misle da je skupa kamera ključ uspjeha? Definitivno još uvijek stojim iza toga!
Radili ste na nekoliko kratkometražnih filmova, i kao producentica i kao redateljica. U kojoj se ulozi osjećate najprirodnije? Najprirodnije se osjećam okružena s ljudima u koje vjerujem, ali od toga dvoje mi prirodnije leži produkcija premda jako volim i želim još iskušati režiju.
Koliko je teško mladim autorima u Hrvatskoj danas realizirati vlastiti filmski projekt, od prve ideje do završene distribucije? Ovisi kakav projekt. Mislim da nije teško za mlade autore snimiti kratki film ili dokumentarni i prijaviti ga na festivale. Za neke ozbiljnije projekte su potrebna ozbiljnija financijska sredstva pa je samim time i teže.
Poznati ste i pod umjetničkim imenom Dora Barker. Kako je nastalo to ime i koliko vam je ono pomoglo u stvaranju vlastitog autorskog identiteta? U zadnjih par godina se vraćam svom pravom imenu, premda je Barker tu više kao brend i tako mi se zove studio. Dora Barker je nastala kad su tek došle društvene mreže i onda sam vidjela da postoji 15ak cura po imenu Dora Šarić pa sam htjela nešto unikatnije. Ne bih znala da li mi je pomoglo ili odmoglo to ime.
Iako već godinama živite u Zagrebu, često govorite da vas Dubrovnik i dalje najviše inspirira. Što taj grad ima što nigdje drugdje ne pronalazite? Dubrovnik ću uvijek smatrati domom. Tamo sam rođena, tamo sam odrasla i moji roditelji i bake žive tamo. Taj grad je jednostavno najljepši na svijetu, moja vječna inspiracija. U Dubrovniku osjetim dušu grada zbog osjećaja osobne povezanosti a to mi se na drugim mjestima ne događa.
Koji su vam najveći profesionalni izazovi i planovi u sljedećih nekoliko godina – više režije, više fotografije ili možda neki dugometražni film? Uf teško pitanje... Fokus na kvalitetan rad, fotografski, producentski, onakav koji me veseli i kojeg volim raditi. O planovima ćemo kad za to dođe vrijeme, ima ih velikih ali neki su top secret!
FOTO Ovako se kroz godine mijenjala poznata HRT-ovka koja s Prisavlja odlazi nakon gotovo 20 godina
Otvori KEKS Pay
