Naslovnica Premium Kolumne

Nakon toliko godina ludila čudo je čak i to kad se biskupi i episkopi ponašaju kršćanski

U vremenu sljepoće važan je svaki tračak svjetla, osobito s neočekivanog mjesta
05. veljače 2019. u 06:30 10 komentara 1396 prikaza
crkva
Foto: Thinkstock

Prije tjedan dana glavna je tema bio govor kardinala Bozanića i snažna gesta upućena “orbi et urbi” s tornja zagrebačke katedrale uz Dan sjećanja na žrtve holokausta. Bio sam jedan od onih koji su kardinalov govor o holokaustu nazvali povijesnim. U pregršti komentara bilo je i onih koji su se čudili tolikom divljenju kardinalovim riječima i gesti. Jedni zato što je, tobože, stav Katoličke crkve u Hrvatskoj prema holokaustu oduvijek bio jasan, a drugi zato što Bozanić u svom pozivu da se “bez ikakve zadrške ističe istina o strahotama Jasenovca i drugih logora” nije izrijekom spomenuo i osudio ustašku NDH. Za to će kardinal imati još mnogo prilika, jer teško da će preko noći zašutjeti svi oni, a među njima i svećenici, koji ne da imaju zadršku, nego “strahote Jasenovca i drugih logora” sramotno niječu.

Josip Bozanić Poglavar Katoličke crkve Bozanić, kardinal koji je prvi u Crkvi u svoje ruke primio vruće žezlo ratne prošlosti

Za vjerodostojnost svojih riječi kardinal se tek mora izboriti konkretnim djelima: oštrim ograđivanjem od svih tih revizionista koji su do sada bili ohrabrivani izostankom bilo kakve javne osude unutar Crkve, te uskraćivanjem najmoprimstva i gostoprimstva takvima pod crkvenim krovovima. Povjesničar Hrvoje Klasić za Index je izjavio: “Po meni, ne radi se o nikakvom povijesnom govoru, jer ako 2019. godine govor jednog kršćanskog svećenika koji govori protiv holokausta smatramo povijesnim, onda je situacija mnogo gora nego što mislim”. Klasić je u pravu kad inzistira na mnogo višim kriterijima “povijesnosti” nekog govora i geste.

Ali situacija doista jest mnogo gora nego što on misli i zato kardinalov govor jest važan, čak i samo kao znak nade da je zaokret u ponašanju Katoličke crkve u Hrvatskoj i njezina utjecaja na društvenu klimu moguć.  Sumnjičavost i nepovjerenje razumljivi su i utemeljeni, jer nije ovo prvi put da su od jednog biskupa napisane ili izrečene riječi koje su mogle i trebale biti program pastoralnog i društvenog djelovanja Katoličke crkve u Hrvatskoj. Sa svim hrvatskim biskupima, na čelu s tadašnjim predsjednikom HBK kardinalom Kuharićem, i krčki biskup Josip Bozanić potpisao je 1. svibnja 1995. pismo povodom 50. godišnjice završetka Drugog svjetskog rata, u koje piše i ovo: “Nije glavna težina pitanja u tome kako žaliti žrtve vlastite zajednice i kako prepoznati krivnju druge zajednice.

20.10.2014., Saborna pravoslavna crkva, Zagreb - Koncert danskog komornog zbora Mogens Dahl uz pratnju violoncelista Toke Moldrupa.  Photo: Robert Anic/PIXSELL CRKVA Poglavar Ukrajinske pravoslavne Crkve ustoličen na ceremoniji u Kijevu

Hrvati i Srbi, katolici i pravoslavni, muslimani i drugi pred težim su moralnim pitanjem: kako žaliti žrtve druge zajednice, kako priznati krivnju u vlastitoj zajednici? A zatim: kako okajati krivnju, kako zadobiti oproštenje Božje i ljudsko, mir savjesti i pomirenje među ljudima i narodima?” Da su ove riječi hrvatskim biskupima uistinu postale i ostale program u liječenju rana i traženju mira, tada ne bismo sve do 2019. čekali ovakav povijesni istup.

Cijelo bi društvo bilo drukčije da većina biskupa sve vrijeme nije činila suprotno i prednjačila upravo u neprestanom žaljenju isključivo žrtava vlastite zajednice i naroda i ukazivanju na krivnju i zločine onih drugih. Propovjednička praksa bila je drukčija, takva da nije davala ni najmanju šansu oprostu, miru savjesti i pomirenju među ljudima i narodima. I ne bi se tek 2019. godine dogodio susret episkopa Srpske pravoslavne crkve u Hrvatskoj s predstavnicima Hrvatske biskupske konferencije kakav je 17. siječnja održan u Požegi i ne bi odnosi između katolika i pravoslavnih, Hrvata i Srba bili toliko loši da imamo razloga i taj susret, prvi takve vrste, također nazvati povijesnim.

Kolinda Grabar Kitarović SASTANAK Crkva: Biskup Uzinić i predsjednica razgovarali o važnim aktualnim temama

Po svojim funkcijama odabrani i predvođeni predsjednikom HBK nadbiskupom Želimirom Puljićem, u Požegi su na tom susretu uz domaćina, biskupa Antuna Škvorčevića, bili i nadbiskupi Marin Barišić i Đuro Hranić te biskup Petar Palić. Pod vodstvom zagrebačko-ljubljanskog mitropolita Porfirija Perića došli su svi episkopi SPC-a u Hrvatskoj: Gerasim Popović, Jovan Ćulibrk, Nikodim Kosović i Heruvim Đermanović. Da, situacija je doista toliko loša da je 2019. godine u Hrvatskoj uistinu velika i važna vijest da su se biskupi i episkopi dviju sestrinskih kršćanskih crkava susreli te, zamislite, “posvjedočili zajedničku vjeru u istoga Gospodina Isusa Krista, izrazili jedni drugima poštovanje, podijelili radosti i nade, poteškoće i probleme zajednica koje predvode”.

Da, zbog posve drukčije dugogodišnje prakse i previše drukčijih propovijedi s obje strane doista je povijesna zajednička biskupsko-episkopska izjava u kojoj piše i ovo: “Spomenuli smo se teških stradanja srpskoga i hrvatskog naroda te drugih građana Hrvatske tijekom nedavne prošlosti u ratnim sukobima, progonima i ubijanjima, uzrokovanima mržnjom. Svjesni smo da međusobnim optuživanjem, manipuliranjem povijesnom istinom, interpretacijom ratnih događaja za dnevno-političke svrhe, vrijeđanjima i ponižavanjima zbog pripadnosti određenoj naciji ili vjeri ostajemo ostajemo zarobljenicima prošlosti i gubitnicima u sadašnjosti.”A također i ovo, zaključeno citatom iz Novog zavjeta:

Alojzije Stepinac Falsificiranje povijesti Stepinčevo pismo papi kojim SPC osporava njegovu kanonizaciju obična je krivotvorina

“Duboko žalimo svaku nedužnu žrtvu bilo kojeg naroda, vjere ili političkog nazora iz naše nedavne prošlosti, te svjedočimo da sve zlo i nepravde nanesene njima ‘nadmoćno pobjeđujemo u Onome koji nas uzljubi’.”Ovakva zajednička izjava i poruka odudara od dosadašnje prakse, a na pravoslavnoj strani može se smatrati čak i vrlo snažnom porukom episkopa iz Hrvatske samom patrijarhu SPC-a Irineju koji se ne jednom u svojim propovijedima i govorima u Srbiji znao srozati na funkciju posvetiteljskog sekundanta patetično-huškačke Vučićeve retorike.

Naravno, čovjeku ne može promaći i apsurdnost situacije u kojoj hvali biskupe i episkope što su se susreli i sročili zajedničku poruku u duhu zajedničkog im Evanđelja. Kao da hvalimo bolnicu u kojoj su liječnici počeli liječiti pacijente nakon što su ih trideset godina, obuzeti nekom ludošću ili zarazom, trovali. U vremenu ludosti i zaslijepljenosti, i najmanji tračak svjetla koji se ukaže važan je i dobrodošao, a svaka mirotvorna riječ povijesna, pogotovo kad je upućena s mjesta odakle joj se više baš i niste nadali.

>>Pogledajte video: Josip Bozanić

Kako je DHL postao vodeća logistička tvrtka u svijetu i kakvi su im planovi za Hrvatsku
DOSTAVA
Počeli su koristiti robote, umjetnu inteligenciju, tehnologije proširene stvarnosti i samovozeća vozila
  • Deleted user:

    Pa ludilo u tvojim tekstovima ce biti dokle ih god budes pisao....

  • Mali.Zg:

    jedan od vodećih hrvatskih apologeta ustaštva i negatora Jasenovca je šef Matičnog ureda Zagrebačke nadbiskupije. Svećenik Stjepan Razum nedavno je i s ekstremno desnim akademikom Josipom Pečarićem predstavio knjigu pod naslovom “Razotkrivena jasenovačka laž”, koja je prije dva tjedna predstavljena ... prikaži još!a u dvorani Isusovačke crkve u Zagrebu. Bozanić, dakle, na važnoj poziciji na Kaptolu drži negatora Jasenovca Razuma, a istovremeno drži govore o “strahotama Jasenovca” koje taj isti Razum niječe. Licemjerno.

  • Mali.Zg:

    Bozanić nije uopće spomenuo riječ ustaše i NDH , a kamoli da ih je osudio. Pročitajte govor. Kao da su zločine u Jasenovcu provodili Japanci.