Kod svakog naroda postoje narativi koji baš nemaju veze s povijesnim činjenicama. To su neki mitovi i legende, ali često se prenose i tumače kao nešto što je stvarno bilo. Što su osobe i događaji iz ranije prošlosti, to su podložniji mitovima i legendama jer postoji puno manje materijalnih dokaza po kojima bi se moglo razlučiti što je bilo stvarno, a što je mit. Ni Hrvati, dakako, nisu na to imuni.
Jedan od novijih takvih narativa je i citat koji se već godinama širi internetom i društvenim mrežama, a pripisuje se ubijenom hrvatskom emigrantu Bruni Bušiću. Ove riječi pripisuju se Bušiću: “… Da smo mi slobodni i čestiti, davno bismo imali državu. A bit će nje, rodit će se slobodna Hrvatska kad padne Berlinski zid i kad se budu rušila komunistička carstva kao kule od karata. Nema nijedne države da je nastala bez krvavih gaća. Vjerojatno ćemo se i mi morati pobiti za slobodu sa Srbima, a možda i s Turcima. Teret rata morat ćemo podijeliti svi podjednako. (…) No kad se oslobodimo srpskoga ropstva i stvorimo državu, vidjet ćete kako tek naši kradu. Svak nas je stoljećima krao i potkradao, a najteže će i najgore biti kad nas naši budu krali te prodavali svjetskim jebivjetrima i makrolopovima. Navalit će na nas kao velike ptice grabljivice. Tada će biti najveće i nerješivo pitanje – kako nas tada spasiti od nas samih?”
Npr: Dolazak hrvata na more.