Na nemalom prostoru između monumentalnog zagrebačkog Glavnog kolodvora i zgrade pošte, a ispred stare austrougarske lokomotive, nalazi se prilično veliki spomenik koji je već neko vrijeme prekriven neutralnom građevinskom ceradom.
Spomenik se nalazi na betonskom podnožju i gleda nekamo prema jugu. Nalazi se dakle u samom središtu grada Zagreba, ali metaforički, oči su mu pokrivene. Užurbanim gradskim prolaznicima i strancima vjerojatno nije jasno o čemu se tu radi i zašto je jedan spomenik prekriven zelenom plastikom? Je li možda riječ o nekoj najnovijoj umjetničkoj provokaciji? Nekom zakašnjelom postmodernom performansu? Nekom više ili manje angažiranom likovnom protestu? Nagovještaju neke nove pobune koja nema veze s likovnom umjetnošću? Ali nije.
Na Glavnom kolodvoru nalazi se spomenik Židovima koji su odvedeni u logore. Spomenik se sastoji od kofera koje su Židovi morali ostaviti prije nego su završili u logoru prvo u Jasenovcu, a nakon toga u Dachau. Židove tokom NDH spašavali su i partizani i biskup Stepinac. Dio Židova spašen je u bolnici Sestre milosrdnice jer NDH nije smjela progoniti liječnike koji su radili u bolnici koju je vodio biskup Stepinac.