Polovinom travnja navršila se 22. obljetnica akcije HV-a i HVO-a u Gornjim Kolibama kod Bosanskog Broda, u kojoj je neprijateljska srpska vojska samo dan nakon upada potisnuta iz sela u kojem je prije toga počinila masakr. Bila je to svakako najdojmljivija pobjeda hrvatskih snaga na bosansk-posavskom ratištu, u kojoj je razbijen kompletan oklopni bataljun 336. motorizirane brigade Tuzlanskog korpusa JNA. Bio je to primjer što može napraviti skupina iskusnih i situaciji doraslih vojnika, pripadnika 1. bojne 108. slavonskobrodske brigade.
Puno civila poginulo
- Akcija vraćanja Gornjih Koliba u naše ruke meni kao zapovjedniku izgledala je kao na filmu. Zapravo, ne znam je li to tako nešto moguće prikazati i na filmu. Toliko borbenih aktivnosti u samo dva dana, tenkovsko-topnički napadi, masakr civila i na kraju snažan protuudar s naše strane nešto je što se ne može opisati riječima – kaže Đuro Vukovac, zapovjednik prve satnije prve bojne 108. brigade.
Zadaća 108. brigade u Bosanskoj Posavini prvotno je bila uvezati domicilne postrojbe, prenijeti na njih ratno iskustvo i pomoći u pripremama za situacije poput ove u Kolibama. Uglavnom su to bili branitelji s tog područja, koji su se vratili kako bi branili svoj zavičaj. Silom prilika, međutim, odmah su uključeni u ratna djelovanja. Prema riječima Đure Vukovca, očekivalo se kako će za uskrsne blagdane neprijatelj iskoristiti situaciju i napasti. O svemu tome izvijestili su zapovjednike postrojbi koje su im došle u smjenu, tražeći visoke mjere borbene pripravnosti i spremnosti. Nažalost, na pravcu prodora neprijateljskih snaga bila je satnija bez dovoljno ratnog iskustva, što je rezultiralo početnim uspjehom neprijatelja koji je napao sa snagama jačine pješačkog bataljuna potpomognutog sa šest tenkova i tri borbena oklopna vozila s jakom topničkom pripremom. Dijelovi 108. i 101. bosanskobrodske brigade nisu izdržali, tako da je neprijatelj ovladao Gornjim i dijelom Donjih Koliba.
Međutim, nisu ostvarili svoj cilj o izbijanju u Rafineriju nafte u Bosanskom Brodu i razdvajanju slobodnog teritorija na dva dijela. U zapovjedništvu je tada donesena odluka da prva borbena grupa prve i treće satnije krenu u protunapad i vraćanje izgubljenog teritorija. Tako se i dogodilo. Prva satnija nastupila je glavnim pravcem njihovog udara i uspjela ući u centar Gornjih Koliba. U cijelom tom kaosu bili su izloženi čak i bočnoj vatri hrvatskih snaga iz Donjih Koliba, koje su također krenule u protuudar, ne znajući da su im suborci već ovladali tim prostorom. Srećom, ta vatra je prošla bez ozlijeđenih. Nastavili su zajednički djelovati na vraćanju izgubljenih položaja. Bitka je trajala dva dana, 16. i 17. travnja 1992., a linija je na kraju u cijelosti vraćena. - Ova akcija pokazala je sposobnost i spremnost običnih ljudi s lakim naoružanjem da zaustave jednu takvu oklopno-mehaniziranu silu u nakani da uđu u Bosanski Brod. Neprijatelj je doživio nešto o čemu nije mogao ni sanjati – ističe Vukovac. Neprijateljski gubici u bitci za Gornje Kolibe bili su devet poginulih i 20 ranjenih, dok su na hrvatskoj strani poginula četiri branitelja. Međutim, najtragičnija je brojka od čak 23 poginula civila, 17 iz Gornjih i šest iz Donjih Koliba, koje su pripadnici srpske vojske po ulasku u sela doslovno hvatali po ulicama i masakrirali. Kada su ih branitelji pronašli, neki su bili vezani lisicama, neki ustrijeljeni, neki zaklani. Za taj zločin, međutim, do danas nitko nije odgovarao. Štoviše, nikada nije podnesena ni optužnica. U akciji je zarobljeno svih šest neprijateljskih tenkova T-55, od kojih je pet već sutradan osposobljeno. Formirana je oklopna bojna 101. brigade.
U jednom danu vratili izgubljeno
- Ni sam ne znam kako bih objasnio što se tamo dogodilo. Sve se odvijalo veoma brzo. Mi smo u Kolibama branili Slavonski Brod i Hrvatsku. Napadali su nas tenkovima, ali nismo se uplašili. Mi smo u to vrijeme već bili prekaljeni borci, spremni na sve – prisjeća se Ivica Žderić, zapovjednik ojačanog voda prve satnije, koji je u ratu tri puta ranjavan. Oklopna brigada JNA koja je sudjelovala u napadu do početka rata bila je smještena na Kosovu. Kasnije je prebačena u Srbiju, a početkom rata u BiH u Zborište kod Bosanskog Broda. Bila je to brigada sastavljena od ročnika popunjena s rezervistima. Iz jednog od zarobljenih tenkova branitelji su čak izvukli ročnika Mađara koji je pisao ratni dnevnik koji smo mu našli. Treća satnija 108. brigade u to je vrijeme bila na odmoru i smještena na jednom nogometnom igralištu u Slavonskom Brodu. Čuli su da se nešto događa i da se hitno pozivaju protuoklopnjaci, ali nisu točno znali o čemu se radi jer je bilo svakakvih dezinformacija, da su linije probijene, a svi branitelji poubijani ili zarobljeni. Odjednom je došla zapovijed o hitnom prebacivanju u Bosnu. - Među ljudima je zavladala panika. Neki su govorili zašto da idemo tamo ako su položaji već napušteni. Zapovjednici su izašli pred nas i kazali da nema zapovijedi. Tko želi ići, neka ide, tko neće, ne mora. Ja sam prvi rekao – Haj’mo dečki, ne zbog onih koji su otišli, nego zbog onih koji su ostali – govori Robert Kožul, koji je ranjen čak četiri puta.
On je zajedno s još tridesetak branitelja iste večeri prebačen u Donje Kolibe. Na bojište su došli u kamionima s izbušenim ceradama pod kišom, onom pravom, ali i kišom granata. Trebalo je zatvoriti linije koje su popucale. Kada su došli, borba je već jenjavala. Zatvorili su bokove i utvrdili položaje, jer nisu znali hoće li protivnik možda već sutra krenuti u protunapad. Tek ujutro postalo im je jasno što se tu zapravo dogodilo i kroz što je sve prošla prva satnija. - U jednom danu uspjeli smo vratiti cijelo to područje te zatvoriti i utvrditi obranu. Neprijatelj više nije ulazio u Kolibe sve do kraja rata, a mi smo pokazali smo koliko smo moćni i sposobni – kaže Pavo Naletilić, predsjednik Udruge 108. brigade ZNG-a. Neprijatelj je početkom listopada 1992. upravo na kolibarskom pravcu prodro u dubinu obrane, izbio u Rafineriju nafte u Bosanskom Brodu i razdvojio slobodni teritorij na dva dijela, a združene snage HVO-a i HV-a nakon višemjesečnog herojskog otpora povukle su se preko Save u Hrvatsku.
>> Boj za 'Trokut' – Jedan od dramatičnijih i krvavijih sukoba između hrvatskih i srpskih snaga
Steta samo sto Hrvatska vojska nije zadrzala Bosansku Posavinu i prikljucila je matici Hrvatskoj.