Ako bi se neka ulica u Zagrebu mogla nazvati restoranskom, to bi svakako bila Teslina. Ondje su neka od najvažnijih mjesta vrhunskog ugostiteljstva metropole, restorani Vinodol, Carpaccio, Korčula, i u novije vrijeme TheAtrium. Ali ondje je i jedno od najstarijih mjesta u centru grada, restoran Lira koji je najpoznatiji kao pizzeria, no na ovom su se mjestu uobičajeno nudila i tradicijska zagrebačka jela. Iako je na prividno odličnoj lokaciji, Lira dokazuje i koliko je Teslina ugostiteljski zahtjevno mjesto. Društvu elitnih restorana ovaj je ugodan prostor uvijek uspijevao doskočiti odličnim omjerom cijene i kvalitete.
Odnedavno je u Liri došlo do zanimljive promjene koja je primjetna već u imenu restorana – Thai Me Up by Lira. Jura Dončić i njegova supruga Yada u Teslinoj su odlučili otvoriti restoran tajlandske hrane. Naravno da azijski restorani nisu novost u Zagrebu, tradicija je kineske kuhinje ovdje prisutna već nekoliko desetljeća, šrilankanski Curry Bowl već dugo uspješno posluje, nedavno se čak i proširio, sushi restorani trend su već neko vrijeme, fusion restorani također. Pokušavalo se i s korejskim, a popularni su i tajlandski, od kojih su neki vrlo uspješni, poput Sare Lee. S obzirom na to, čini se da ima još mjesta za takvu kuhinju, pa je tako Thai Me Up by Lira dobrodošao dodatak sada vrlo solidnoj gastronomskoj ponudi metropole.
Priča bi mogla uspjeti i zato što su posljednjih godina putovanja postala znatno dostupnija pa je već pristojan broj naših sugrađana bio u Tajlandu odakle stižu mahom pozitivni dojmovi, a drugima bi ova bi turistička destinacija mogla biti poznata i zbog popularne serije “Bijeli lotos” čija se posljednja sezona snimala upravo ondje. Jura se sa suprugom Yadom vratio iz Tajlanda nakon što je ondje
živio 25 godina i radio na brodovima, imao vlastiti charter, a bavio se i ugostiteljstvom. Sada se približila mirovina pa su njih dvoje zaključili kako bi u Zagrebu mogli raditi ono što su radili i u Tajlandu.
– Prijašnji su se ugostitelji u ovom lokalu tražili, bilo je tu pokušaja da se pokrenu kuhinje s različitim utjecajima, no izgleda da ništa od toga nije pogođeno. Nadam se da smo mi u tome uspjeli, baš zbog toga što nema toliko tajlandskih restorana u Zagrebu. Oni
koji rade vrlo su uspješni, poput Sare Lee, Thai Thaija ili Purple Monkeya, no ne vidimo ih kao konkurenciju jer je Zagreb dovoljno velik da se svi isprofiliramo, pa neka svatko radi svoje. Lira, k tome, ima svoj čar. Nismo ni promijenili mnogo toga u lokalu, malo smo unaprijedili, odnosno modernizirali onaj stari zagrebački štih koji je tamo postojao – kaže Jura dok smo kao prvo jelo kušali tradicionalnu tajlandsku juhu Tom Yum. Ova ukusna juha radi se od tom yum umaka, kozica, lignji, zatim je ovdje i tuna te gljive i sir. Vrlo je ukusno, izmjenjuju se lagana kiselost, začinjenost, slatkoća i tako ukrug, a također je očito vrlo hranjiva. Riječ je zapravo o obitelji juha u kojoj postoji više vrsta, a mnoge od njih nastale su upravo nakon proboja masovnog turizma u Tajland.
Na večeri na kojoj smo kušali jelovnik Thai Me Up by Lira s nama je bio i Vlado Šestan, uistinu svjetski putnik koji je u Tajlandu bio
50-ak puta zahvaljujući poslu kojim se bav. Danas je turistički promotor, a u prošlosti je bio direktor nekih naših velikih tour operatora. – Tajland jest zemlja s vrlo razvijenim turizmom, no pogrešan je imidž da je riječ o nekakvom seks-turizmu. Daleko od toga, prostitucija nije ni dopuštena zakonom. Isto tako, zbog budizma nema seksa prije braka. Samo na nekim mjestima nastala je ponuda
masaža koje su uključivale ‘happy end’, no one su nastale za Vijetnamskog rata. Amerikancima je Pataya pokraj Bangkoka bila jedino mjesto kamo su mogli doći za vikend jer je tamo i vojni aerodrom. Odatle dolaze te priče, jer da dođete tamo, a ne znate kamo ste došli, to nikako ne biste mogli povezati s Tajlandom, govori nam Šestan te nastavlja.
– U svijetu je Tajland doista poznat po svojoj kuhinji koja je raznolika i bogata okusima, ali i vrlo kreativna, dijelom i zbog povijesnih
kao i klimatskih okolnosti. Do nekih namirnica nije bilo lako doći, kao ondje i ne uspijeva baš sve. U principu je to tradicionalna kmerska kuhinja jer na tom području su Kmeri i srodni narodi bili u većini, pogotovo u Burmi te su se pomiješali kulinarski utjecaji. Ne može se nikako reći kako je to jedna kuhinja. Postoje različiti utjecaji, a kuhinja se temelji na lokalnom povrću i uglavnom na morskim plodovima budući da je morskih rakova i školjki bilo više nego govedine i svinjetine. A riža je glavna i jede se apsolutno svaki dan. Ne treba kuhinju Tajlanda miješati s nekim drugim fenomenima južne Azije, ona je autohtona za to područje – objasnio nam je Šestan.
Kineski se utjecaj vidi i na ovom jelovniku pa su proljetne rolice sada već i u nas gotovo sveprisutno toplo predjelo. Ovdje ga rade od domaćeg lisnatog tijesta. Nude klasične sa staklenim rezancima, kupusom, mrkvom i gljivama, pa onda pileće, s kozicama ili tunom. Zaista su ukusne i lagane. Sigurno će mnogima biti zanimljiv i Crunchy Donut, jelo koje se radi od duboko prženih mljevenih kozica i piletine s krušnim mrvicama. Primijetili ste već kako smo najprije naveli juhu, a ne rolice što bi možda bilo logičnije. Stvar je u tome što kod tajlandske kuhinje nema pravila, odnosno redoslijeda, jela se stavljaju na stol i svatko uzme što želi. Pa se pred nama tako našla i Tom Yum pržena riža koja se radi, opet, od tom yum umaka, začinskog bilja, rajčice, gljiva i jaja.
Jedna je osobina tajlandske kuhinje i osobita pikantnost, do razine visoke ljutine. Ovdje to nije slučaj, kako kaže gospodin Jura. Kad bi se točno pratila originalna priprema jela, većina do- maćih gostiju to – ne bi mogla jesti. Nešto od te pikantnosti okusili smo u
domaćem crvenom i zelenom curry umaku posluženom uz jela. No zato je postojećoj ponudi pizza dodana jedna s motivom tajlandske kuhinje.
– To je pizza s kikirikijem i piletinom. Malo ju je problem prezentirati pa to činim ja prije nego što se konobari naviknu. A li, kada se gostima objasni pa je probaju, bude im jako fina i vrate se, jer je drukčija od očekivanog u svakom slučaju – kaže Jura Dončić. Doista jest tako, pizza je interesantnog okusa i potpuno je drukčija.
Kozice su čest sastojak u jelima. – Riječ je o rakovima, ali ponajprije o kozicama. Ima ih raznih vrsta, a slatkovodne su jednako zastupljene kao i morske. Tu su također školjke, a onda riba koja je relativno malo zastupljena jer je i nešto slabije kvalitete. Relativno veliki Sijamski zaljev u kojem se Tajland nalazi plitak je i pješčan, nema lovaca koji bi se hranili manjim ribama, pa one ostaju nama, ljudima – kaže Vlado Šestan.
U ponudi su i klasici koji su u nas stekli već puno poklonika, poput Pad Thaija, jela od prženih malih rižinih rezanaca u posebnom umaku od jaja, tofua, povrća i kikirikija. Znamo kako je riječ o nacionalnom tajlandskom jelu, očito vrlo ukusnom s obzirom na to koliko se udomaćilo. Slično je i s poprženom piletinom s indijskim oraščićima u slatko-kiselom umaku, ovdje zaista odlično pripremljenoj, a probali smo je pred kraj, prije Banana Rolla, deserta koji je mali ‘uljez’ jer mu je podrijetlo kinesko. Ali našli smo mjesta i za njega, jer sva su jela bila lagana, bez opterećenja nakon konzumacije.
– Gosti su nam i nekadašnji gosti Lire, koji su se navikli na dobre pizze, pa su došli probati i ovu novu kuhinju koju mi nudimo. Oduševljeni su jer svaki put mogu probati nešto drugo, što i jest neki temelj tajlandske kuhinje. Ta hrana nipošto nije dosadna, ne stavljaju se tek sol i papar, već su to kompleksni okusi, što se gostima, izgleda, i jako svidjelo. Iako ne očekujemo da se domaći gost vrati baš svaki dan, i ta kompleksnost može u jednom trenutku biti izazovna. Zato smo zadržali dobar dio standardne ponude ovog restorana poput pizza koje su i dalje zaštitni Lirin znak, kaže naš domaćin koji tvrdi da u dva mjeseca koliko radi Thai Me Up, gotovo nitko nije probao baš cijeli meni, a kvalitetu potvrđuju brojni gosti, radnici upravo iz zemalja južnopacifičkog kruga.
Otvori KEKS Pay
