Pelješac je jedan od onih predjela čija je ljepota privlačna ne na onaj klasični način "more i plaže"; more ovdje udara u kamen, a količine sunca su tolike da im odolijevaju jedino najžilavije biljke. I loza. Posjet Pelješcu je doživljaj, zbog nevjerojatne biologije, zbog položaja koji ljeti najosunčanije dijelove zimi pretvara u mrak. A to ne ide bez vina, koja su takva da mogu postojati jedino na Pelješcu.
Dingač koji ondje postoji od pamtivijeka vjerojatno je najpoznatiji naš vinski položaj s kojeg dolaze osebujna vina od plavca malog, a potpuno ga se može doživjeti samo kada stanete na njegov rub i pogledate strminu s koje vrebaju desetljećima stare loze, koje su ponovno zavodljive ljepote. Kao da su mesožderke, a ne grane s kojih dolazi ono malo grožđa, ni pola kilograma po trsu, od kojih nastaje kultno vino na koje će svaki vinar koji ondje ima parcelu ponosno staviti oznaku – Dingač. Ondje stoluje b čija mala, uistinu butikna vinarija, ima golem ugled jer se drži da je upravo njegov "onaj" Dingač. Često smo slušali priče o gospodinu s kojim je susret također impresivan, jer je takva i njegova pojava. To je onaj tip ljudi koji isijavaju život i povijest. A ništa bitno drugačije nije ni s njegovim vinima.
U Zagrebu smo se susreli pri prezentaciji njegova novog vina Vrime je… u zagrebačkom Bistrou Nico's, Vino je, naravno, dingač, čija priča još jednom pokazuje kako je vino na Pelješcu vječnost. Kiridžija je, naime, namjerio da to bude zadnje vino koje će napraviti, no u to nitko nije vjerovao, a čini se da više ne vjeruje ni on sam nakon što je vidio okupljene na prezentaciji, pred kojima takvu mogućnost nije spomenuo.
– Htio sam vino nazvati Nisam Hajduk, jer samo Hajduk živi vječno, ja ipak ne. Ali sam ga nazvao Vrime je… za što sam mislio da dovoljno govori. Pred vama je, dolazi iz devet barrique bačvi, čisti je dingač, nadam se da će vam se svidjeti – kazao je okupljenima Vedran Kiridžija. Na kraju, i sam je zaključio da ne zna što će raditi ako ne bude radio vina.
Saša Špiranec, koji je vodio ovu svečanost, upravo je činjenicu kako je OPG Kiridžija iz Potomja, što je poslovni entitet pod kojim vinarija djeluje, ono zbog čega je upravo ta vinarija tako vrijedna. Kiridžija se može u cijelosti usredotočiti na svoje loze, raditi svoje dingače, među kojima je i jedna interesantna kombinacija sa sortom marselan, zbog čega su ta vina takva kakva jesu. U engleskome postoji izraz "iconic", ikoničan. Pelješac je ikoničnim poluotokom, takva su mu i vina, a Kiridžija je njegov ikonični vinar. Nitko i nije vjerovao da će Vedran Kiridžija prestati samo tako iako se pravdao da je troje njegove djece otišlo svojim putem, u druge gradove. Pa nije li tako, uostalom, sa svima, tako danas naprosto funkcionira svijet.
Točku na 'i' prestanku arhaičnog razmišljanja udario je Željko Garmaz, bivši kolega koji je, kako kaže, ne znajući o vinima ništa, prije 15 godina odlučio otići iz profesije i pisati ne o vinima, nego o ljudima koji vino prave.
– Siguran sam da će Kiridžija prestati onda kada Hajduk postane prvakom! To mi je i obećao, pa je sigurno da Pelješac može biti siguran u još stoljeće njegovih dobrih vina - smjelo je ustvrdio pred okupljenima Garmaz riskirajući navijačke dvoboje, pa i prijepor sa samim Kiridžijom kojega od okupljenih najbolje i pozna. Na njega se Kiridžija ionako ne može naljutiti.
– Na Pelješcu i Dingaču vrijeme se mjeri prema Kiridžiji – kazao je te maštovito nastavio, očito nadahnut osobom koju je opisivao.
– Dok neki čitaju literaturu, Kiridžija čita kamen. Sve što ga je u životu zanimalo bilo je da je do koljena u moru, a da mu je do brade loza. Jer, on se s lozom svađa, a s vinom miri, takav je i odbija se promijeniti – kazivao je osječki bard svega tekućega, vjerojatno osim vode. Pa recite, ne biste li i vi nekome bili ovakvom inspiracijom? Ali, da biste to postali, morate biste imati za to temelj. Vrime je… jest takav fundament, onaj kojim ljude doista iznenadite.
Mario Radić, enolog Vedrana Kiridžije koji i sam pravi svoja vina, rekao nam je kako ovaj novi Dingač berbe 2022. dolazi od 40 godina stare loze s dva položaja, a napravljen je na najjednostavniji način bez modernih tehnologija, već samo sa sirovinom na umu. Sve je po onoj staroj i temeljnoj, dobro vino nastaje u vinogradu. Garmaz bi dodao da je vino i čovjek koji ga pravi, a ovdje je riječ o čovjeku koji je odista od dingača napravio religiju. Tako je i Radić potvrdio kako će i u ovom vinu, koje je trebalo biti posljednje Kiridžijino, svatko tko ga proba osjetiti i vinarov duh, njegov karakter. Vrime je… je bilo tek vrhunac prezentacije jer do tada se moglo probati i druga Kiridžijina vina pa zaključiti kako u tom portfelju nema praktično ništa osim onih velikih. Plavac mali 2022, Tajano 2022, Dingač 2022 i Dingač M 2021. Podsjetili smo se još jednom na kulinarstvo Gorana Kočiša koji je Zagrebu donio prvu Michelinovu zvjezdicu, koji je s Markom Rundekom, sommelierom koji sada radi u Nico'su, za ova vina napravio jela koja su imala najzahtjevniji zadatak – pariranja vinima sada već kultnog imena.
Otvori KEKS Pay
