Kada izgubimo voljenu osobu, prirodno je tugovati i očekivati podršku obitelji i prijatelja. No, gubitak kućnog ljubimca, premda jednako bolan, često zna ostati neprepoznat u okolini. Važno je znati da je žalovanje za ljubimcem normalno i da je potrebno dopustiti sebi da tugujemo jer je odnos s njim bio poseban i vrijedan, piše Humane World.
Tugujući zbog gubitka ljubimca ljudi prolaze slične faze kao i kod svakog drugog gubitka, no one ne dolaze uvijek istim redom. Ljudi se često vraćaju naprijed-natrag: od poricanja koje nas na određen način štiti, preko ljutnje, krivnje i pregovaranja, sve do tuge i konačnog prihvaćanja. U toj završnoj fazi ne znači da ćemo zaboraviti svog ljubimca, već da ćemo moći s osmijehom čuvati uspomene na njega.
Tugu ne trebamo nositi sami. Stručnjaci savjetuju da sami sebi priznamo osjećaje, dopustimo suze i ne potiskujemo bol jer to samo produžuje proces. Umjesto stalnog vraćanja na posljednje trenutke s dragim bićem, bolje je usmjeriti se na lijepe uspomene i zajedničke trenutke. Pomoći može i razgovor s bliskim ljudima, kao i uključivanje u online grupe podrške ili, ako postoje u vašoj sredini, savjetovališta specijalizirana za gubitak ljubimaca. Mnogi nalaze utjehu i u ritualima sjećanja: od sadnje stabla u čast ljubimcu, izrade kutije uspomena, do naručivanja slike ili pisanog oproštaja. Ti mali činovi pomažu u stvaranju trajne uspomene i osjećaja da ljubimac zauvijek ostaje dio našeg života.
Za djecu je gubitak kućnog ljubimca često prvo iskustvo smrti. Iskren razgovor s mališanima važniji je od izmišljanja priča jer djeci pomaže da razviju zdrav odnos prema gubitku. Djecu se može uključiti u rituale, poput crtanja ili pisanja pisama ljubimcu. Starijim osobama gubitak ljubimca zna biti posebno težak jer može izazvati osjećaj usamljenosti i podsjetiti ih na vlastitu smrtnost. Zato im treba pružiti dodatnu podršku i pomoć u pronalaženju novog smisla.
Otkrijte sve čari jesenskog povrtnjaka: Idealno je vrijeme za sjetvu ovih 7 vrsta povrća
Preživjeli ljubimci također osjećaju promjenu. Mogu tugovati, odbijati hranu ili pokazivati nemir. Njima je potrebna dodatna pažnja, rutina i nježnost, a ako simptomi potraju, preporučuje se posjet veterinaru. Želja za novim ljubimcem prirodna je, ali odluku ne treba donositi naglo. Svaki je ljubimac jedinstven i ne može zamijeniti onog kojeg smo izgubili. Novi prijatelj trebao bi doći u obitelj tek kada tuga dovoljno splasne, a tada je najbolje potražiti ga u skloništima i udrugama za zaštitu životinja.
I za kraj, vjernicima koji tuguju zbog gubitka ljubimca, utjeha može biti snažna poruka pokojnog pape Franje. Odgovarajući 2014. godine na pitanje dječaka koji je izgubio psa idu li i životinje nakon smrti u raj, papa Franjo je s Trga svetog Petra u Vatikanu poručio: 'Biblija nas uči da ova predivna stvorenja snažno utječu na naše živote... Jednoga dana vidjet ćemo ponovno svoje izgubljene ljubimce, i sve životinje, u vječnom životu. Raj je otvoren za sva Božja stvorenja.'
Otvori KEKS Pay
