Poseban, drugačiji, Ražanac. Dok drugi na obali na plažu idu dolje, ovdje idu – gore. Na kupanje iznad mjesta, tamo prema Velebitu. Sol je drugima na obali imaginarna, nevidljiva, tamo negdje u moru, a u Ražancu je – na stablima, na podu, a nakon bure koja zimi tu puše i više od 200 kilometara na sat, ostaju i tragovi stopala na soli. Sol se tu vidi. Mjesto na obali Velebitskog kanala svojevrsni je – punker turizma.
Dosljedno iritantan bend
– I mi smo punkeri, najbolji smo bend u Ražancu, ali zato što smo jedini (smijeh). Bolje biti prvi u selu, nego zadnji u gradu – govori pjevač Stipe Bujas, frontmen Alergije, jednog od najpopularnijih zadarskih bendova koji svira više od tri desetljeća, tu u prostoriji za probe nedaleko od plaže.
– Stipe, Pero, Gumeni, svi smo iz benda tu rodom, a Filip se ženi u Ražancu – priča jedan od osnivača zadarskog Garden Festivala, koji je za grad bio ono što je danas splitska Ultra ili zagrebački InMusic.
– Svojevrsno smo punk selo. Jer i punk i naše mjesto imaju poveznicu, a to je otpor modernoj komercijali, ono što se nekoć moglo doživjeti u svakom mjestu uz more, a danas je to rijetko. No, u Ražancu nije. Tu nećete sresti Billa Clintona, Michaela Jordana ni Davida Beckhama kao u drugim mjestima na Jadranu. Nema gužvi, nema ludila, ni velikog noćnog šušura. Na sjevernoj smo obali, ne zabijamo se u turiste kad idemo do dućana, kreveti se ne tresu od udaranja basa zvučnika obližnje diskoteke i ljudi mogu mirno leći, odmoriti se i na plaži neće biti gužve. Nikad nismo bili razvikana i megapopularna destinacija, ali zato smo uspjeli očuvati svoj identitet koji 'furamo' desetljećima – kaže frontmen Alergije pa dodaje:
– Ako bi i bila gužva na plaži, moj punk bend i ja, čiji je moto "dosljedno iritantni od 1994. godine", izvadili bismo instrumente pa iritirali turiste da se napravi mjesta. Prilično smo glasni – smije se Bujas, koji je svirao s najboljim punk bendovima planeta, od Anti-Nowhere League, Sham 69, Peter and the Test Tube Babies, svojevrsnim Rolling Stonesima i Beatlesima punka, a za život zarađuje kao majstor – stolar.
– Prozori, vrata... sve što je od punog drveta. Ako treba, ja ću dasku zavezati i u čvor – dodaje punker Stipe.
Što turist može raditi na obali Velebitskog kanala?
– Chillati. Odmarati se, opustiti se, gledati predivnu istinsku prirodu, za koju se nadamo da se nikad neće promijeniti. Može vidjeti čak i Velebitsku degeniju, slušati priče o buri, našim djedovima dinamitašima koji su tako hvatali ribu, čuti zašto je pčela zaštitnik mjesta – govore domaći.
Prva dama turizma Ivana Sinovčić Žagar objašnjava:
– Legenda o babi Nidički govori o snalažljivosti domaćih. Svi su muškarci otišli braniti Nin kada su napali Turci, mjesto je ostalo nebranjeno, žene, starčad i djeca. Međutim, dio Turaka napao je i Ražanac, a baba Nidička okupila je preostale mještane, a kad su ovi došli pred kulu Kaštel, zajedno su zapalili košnice pčela, one su iz njih izašle pa napale Turke i njihove konje te su se dali u bijeg. Spasila nas je. Zato i imamo pčele na grbu Ražanca! – govori Ivana Sinovčić Žagar.
Tu se dugo živi
Pčela i danas ima, ne grizu, već daju med – livadu, bagrem, medunac. Vjetar toliko čisti zrak da raste i islandski lišaj, poseban po tome što neće rasti tamo gdje je i najmanje onečišćenje.
Koliki je rekord bure?
– Tu na Masleničkom mostu prije deset godina – 248 kilometara na sat! Toliko je bila jaka da je kokoške lijepila u zid, bacala ovce, nosila krovove. Tako je zimi, a ljeti je milina. Tu se i dugo živi, dida Krste u Jovićima doživio je 104 godine. Ma milina!
Otvori KEKS Pay
Jordan je ražanačko prezime, tako ih se i zimi i ljrti može sresti