U idili Sukošana, mjesta s kućama starim dvjestotinjak godinama, osjeća se duh Dalmacije kakav je nekad bio, a posjetitelj kao da je u basni. Vuk živi kraj škole, Medo na Ravni, a Zec nekoliko kuća do njega. Vuk je bio Jure, Medo mlinar Tome, a Zec poštar Šime.
Jedini slikar pa – najbolji
– Stotinama godina obitelji imaju nadimke, pa ih nasljeđuju već četvrto, peto koljeno. Ima ih koliko hoćeš, većinom po šumskim životinjama, pticama... Žaba, Zec, Golub, Pauk, Miš, Škakavac sa š, Labud, Patak, Komarac, Sipa... – smiju se na rivi.
– Bija naslov u novinama, kad je rođak s prijateljem ulovija ribu goluba od 50 kilograma, pisalo je "Pauk i Patak ulovili goluba" – tjeraju dalje domaći.
Umjetnik Domagoj Rogoznica, otac pjevača Borisa i voditeljice Marine, nastavlja priču:
– Jedini sam slikar u mjestu, što znači da sam i najbolji i najgori slikar Sukošana – smije se.
– Motivi su sukošanski, ulja na platnu, a prikazuju Palac u moru, idiličnu ulica Don Ivana Zorice s voltima, starim balkonima, pitarima cvijeća, maslinama... Na platnima su i kameni zidovi ulice Svetog Kasijana, ulice Donje More. Radio sam i panorame cijelog mjesta prema fotografijama iz 1930. godine, crtam i brodove s latinskim jedrima, naslikao sam možda i 2000 slika – govori slikar Rogoznica.
Vratio se u mladost, prije 57 godina, kada je održana prva utrka magaraca koja se održava dulje od pola stoljeća, a danas je zaštitni znak mjesta.
– Kao da je danas bio, crtao sam plakate i pisao veliki natpis na glavnom trgu Gornja vrata, koji smo izvjesili na terasi, a pisalo je "Memorijal Kenje Vijole" – govori slikar.
Mirjana Veleslavić Nadinić, koja više od 40 godina organizira da se u mjestu nešto događa, nastavlja priču:
– Magarac Putko najviše je puta pobijedio, a podigli smo i spomenik magarcu za 50. godišnjicu utrke, radio ga je zadarski kipar Igor Maštruko, kojemu je model bio – Putko. Nepobjediv je, poput Usaina Bolta. Naš Putko slavi i na utrkama u Tribunju, Posedarju, Rogoznici – govori gospođa Mirjana pa dodaje:
– Svaka kuća je nekoć imala magarca, on je bio i prijevozno sredstvo i traktor i vodonosac, a u jednom trenutku došlo je do toga da Sukošan ima svega dva magarca. Više nije tako, sada ih čuvamo, ponovno su u modi, i neka su!
Domaći se sjete nastupa poznatih u svom mjestu:
– Doris Dragović pjevala je s mikrofonom umotanim u ručnik da je ne trese struja, Severina je imala slomljenu lijevu nogu, a Dino Dvornik cijeli je koncert pozdravljao Pakoštance, a mi iz publike vikali: "Mi smo Sukošanci." Parni valjak se presvlačio kod susjeda u dvorištu...
Mirjana Veleslavić Nadinić dodaje:
– To je na obali normalno, s klapom Uzorita pjevala sam preko puta na otoku, pa smo se presvlačili u konobi, među krumpirima i bačvama s vinom. I to rado pamtim – dodaje Mirjana.
Na glavi ručak za gosta
Dobrila Dević, prva žena turizma Sukošana, objašnjava:
– Sukošan je "mala Slavonija" usred Dalmacije, zemlja oko nas tako je plodna, da smo bili više orijentirani prema zemlji i plodnim poljima nego prema moru. Poznati smo po blitvi, zelju, krumpiru. Pričali su nam naši Sukošanci koji su prodavali na Dolcu kako Gabi Novak, uvijek kad dođe gore, traži tko ima sukošanski krumpir i blitvu – priča Dobrila Dević pa dodaje:
– Naši su stari goste na magarcima vodili na plažu, a bake bi im kuhale, pa na glavama, u košari, nosile hranu na plažu. Ima i fotografija, konkretno obitelji Jose Peričića i njegove Marice iz 1966., koje nam je prije nekoliko godina donijela gospođa Grill. I danas je tako, brinemo se o turistima, navikli smo tako. Pružimo im što god treba, držimo ih na dlanu – govori Dobrila.
Česi su ovdje još prije gotovo 100 godina plaži dali ime "Dječji raj", danas se kupa i na Barbiru, Podvarama, Brajdama, Solinama, Tratici, Makarskoj, Tustici. Kilometri i kilometri plaža, uživa tko god se zaustavi. One su im sjajan adut, a Palac zaštitni znak.
– U uvali Zlatna luka gdje se danas nalazi velika marina i prekrasna plaža, kaže legenda, skrivao se od nevremena i – sam papa – poentiraju domaći.
Otvori KEKS Pay
