Francuska salata blagdanski je klasik bez kojeg je nemoguće zamisliti božićni stol. Zašto se zove baš francuska, nitko zapravo baš i ne zna jer salata s Francuskom i nema veze. U drugim zemljama znana je kao ruska salata, a u Rusiji kao salata Oliver. Ime je dobila po kuharu koji je radio 1860-ih u restoranu Ermitaž u Moskvi, a koja je ubrzo postala zaštitni znak restorana. No ta, prva francuska salata imala je malo veze s ovom kakvom je danas znamo.
On je navodno u nju stavljao i teleće jezike, jastoge, kapare, kavijar, senf, maslinovo ulje... To su su samo neki od sastojaka koji se znaju, ostale je čuvao u tajnosti. Njegov pomoćni kuhar napravio je slično jelo, potom ga je počeo koristiti u konkurentskim restoranima, a prodao ga je i nekim kuharicama. Od onda se recept s godinama modificirao, ovisno o regijama i sastojcima koji su ljudima bili na raspolaganju. Od originalnog recepta ostali su jedino jaja i krastavci, a recept se više-manje stabilizirao.
Grašak, mrkva, krumpir, vrhnje, majoneza... To su neki standardni sastojci, no oko jednog se godinama lome koplja. Malo je onih kojima je svejedno, ljudi su uglavnom ili jako za ili jako protiv jabuke u francuskoj salati. Njezin okus nekima smeta i kategorički će odbiti i kušati takvu salatu, a zagovornici tvrde da ona jelu daje hrskavost i svježinu. Ovi prvi na to domeću kako tome služe kiseli krastavci. Koji ste vi tim?
Ma kakvu jabuku. Imam dovoljno godina i oduvijek je to bila sunka jaja kiseli krastavac,grasak,krompir i majoneza.