Ponekad izražavanje ljutnje može biti nužno za rješavanje problema u vezi. Kratkotrajna nelagoda uslijed ljutitog, ali iskrenog razgovora, može dugoročno koristiti vezi, piše Science Daily. Ovo istraživanje dio je šireg nastojanja da se bolje razumiju konteksti u kojima neke veze uspijevaju, a druge propadaju, kao i kako bliski odnosi utječu na naše zdravlje. Pozitivna psihologija, popularan istraživački trend posljednjih godina, obećava da uz oprost, optimizam, ljubaznost i pozitivno razmišljanje, ljudi mogu preokrenuti svoje veze čak i nakon ozbiljnih ‘prekršaja’.
No, dok je James McNulty sa Sveučilišta Florida State istraživao pozitivnu psihologiju i blagostanje, počeo je uočavati drugačiji trend. McNulty je stoga odlučio ispitati potencijalne probleme s pozitivnom psihologijom. U nizu nedavnih studija, otkrio je da oprost u braku može imati neke neočekivane negativne posljedice. "Svi prolazimo kroz razdoblja u vezi kada nas partner na neki način povrijedi. Na primjer, partner može biti financijski neodgovoran, nevjeran ili nesposoban pružiti podršku", kaže McNulty. "Kada se ti događaji dogode, moramo odlučiti hoćemo li biti ljuti, zadržati tu ljutnju u sebi ili oprostiti." Njegovo istraživanje pokazuje da razni faktori mogu komplicirati učinkovitost oprosta, uključujući razinu slaganja s partnerom i težinu te učestalost onoga što se dogodilo.
VEZANI ČLANCI:
Ljutnja može igrati važnu ulogu u signaliziranju partneru koji je prekršio pravila da ponašanje nije prihvatljivo. "Ako partner može učiniti nešto da riješi problem koji bi inače mogao trajati dulje i negativno utjecati na vezu, ljudi mogu doživjeti dugoročne koristi od privremenog ‘zadržavanja’ oprosta i izražavanja ljutnje. Ovaj rad sugerira da ljudi trebaju biti fleksibilni u načinu na koji pristupaju problemima koji će neizbježno nastati tijekom njihovih veza", kaže McNulty. "Nema 'čarobnog štapića', nema jednog načina razmišljanja ili ponašanja u vezi. Posljedice svake odluke koju donosimo u našim vezama ovise o okolnostima koje okružuju tu odluku."
Psiholozi već desetljećima znaju da su bliski odnosi jako važni za zdravlje i blagostanje osobe. Međutim, točni procesi koji upravljaju tim zdravstvenim učincima nisu dobro razumljivi. Nedavna istraživanja pokazuju da razine privrženosti između dviju osoba u bliskoj vezi dramatično utječu na područja zdravlja, od trudnoće i urođenih mana do raka i kroničnih bolesti. "Znamo da biti povezan s drugima i biti socijalno integriran smanjuje rizik od smrtnosti", kaže Paula Pietromonaco sa Sveučilišta Massachusetts u Amherstu. "Naše istraživanje slijedi teoriju privrženosti, koja sugerira da postoji jedna primarna osoba kojoj se ljudi obraćaju za utjehu kada su uzrujani ili uplašeni."
VEZANI ČLANCI:
U odrasloj dobi, ta osoba često je romantični partner, kaže. "Ove vrste partnera su posebno važne kada se ljudi suočavaju sa stresnim događajem jer imaju potencijal utješiti i smiriti osobu koja doživljava stres ili s druge strane, odmoći." U okviru dugotrajne studije sa 225 mladih bračnih parova, primjerice, Pietromonacov tim otkriva da način na koji se ljudi međusobno osjećaju povezanima, utječe na razine kortizola kao odgovor na stres, i može potencijalno utjecati na depresiju ili anksioznost tijekom vremena. Istraživanje je preliminarno pokazalo da među parovima u kojima je supruga više anksiozno vezana, koja želi intimnost i traži potvrđivanje, sigurnost i podršku, i suprug koji je vezan, ali uz izbjegavanje, tzv. ‘avoidant attachment’, razine kortizola rastu u iščekivanju rasprave, a zatim oštro opadaju. "Osim toga, čini se da ti isti parovi sa anksioznom suprugom i ‘izbjegavajućim’ mužem imaju više poteškoća u raspravljanju o nesuglasici koju su imali, a njihovo ponašanje sugerira veću distancu od rasprave."
VEZANI ČLANCI:
Ovi obrasci, kaže Pietromonaco, mogu signalizirati poteškoće s regulacijom emocija, a moguće je da će pojedinci u tim parovima imati veći rizik za simptome depresije i anksioznosti tijekom vremena. Istraživači prate te parove tijekom prvih tri do četiri godine braka i ispitat će u kojoj mjeri obrasci koje sada vide predviđaju promjene u emocionalnom zdravlju.
Pietromonaco i kolege također su nedavno proveli analizu studija koje ispituju učinke partnerskih odnosa na niz zdravstvenih tema kako bi stvorili bolji okvir za buduća istraživanja. Na primjer, ukazuju na nekoliko studija koje pokazuju da veća prenatalna socijalna podrška predviđa optimalniji fetalni rast, veću težinu novorođenčeta i smanjeni rizik od niske porođajne težine. Međutim, upozoravaju da takve studije treba ponoviti i proširiti kako bi se u obzir uzeli i percipirana podrška kao i stvarne interakcije podrške između oba partnera. Općenito, Pietromonaco kaže da istraživanja o znanosti o vezama moraju uzeti u obzir očekivanja, uvjerenja i iskustva oba partnera prilikom predviđanja emocionalnog i fizičkog zdravlja.
Žena priznala: 'Moj muž odlazi kod eskort dama svaki put kad se posvađamo'
