Naslovnica Lifestyle Gourmet

Bribir: Napušteni grad Šubića, hrvatska Troja

Iz vremena Šubića sačuvano je luksuzno posuđe, poljodjelski alati, metalni predmeti i novac. Sve svjedoči o tome da je Bribir bio živahan razvijeni srednjovjekovni grad
16. rujna 2015. u 23:00 0 komentara 1899 prikaza
bribir
Foto: Ivica Radoš

Na Bribirskoj glavici u zaleđu Šibenika i Skradina nekoć je bio utvrđeni liburnski i antički grad Varvaria a potom i hrvatski grad Bribir. Sa te strateške uzvisine, površine sedam hektara, nekoć se nadzirao prostor Ravnih kotara i branila sjeverna Dalmacija od provala iz unutrašnjosti. Danas na Bribirskoj glavici postoji Muzejska arheološka zbirka Bribir koja nikad nije otvorena niti je lokalitet ičim zaštićen, unatoč tome što ga zovu hrvatskom Trojom.

Prvi stanovnici Varvarie bili su Liburni koji su svoj grad utvrdili čvrstim zidinama. Međutim, dolaskom rimskih legija, Varvaria postaje sastavni dio carstva, municipij. Megalitni bedemi samo su vanjsko obilježje važnoga antičkoga grada, koji je bio političko, administrativno, privredno, vjersko i kulturno središte. Rimljani su u Varvariji sagradili nimfej, sustav gustijerni za vodu, jer je vrelo pitke vode bilo tek u podnožju brda. Grad je živio od okolnog stanovništva koje se bavilo poljodjelstvom i stočarstvom. A kad su se u 7. stoljeću doselili Slaveni i Avari, Varvaria je napuštena, a grad je u ranom srednjem vijeku postao kastrum.

Nasljedni kneževi

Stvaranjem hrvatske kneževine na mjestu Varvarije, sredinom 9. stoljeća nastao je Bribir, koji je bio sjedište istoimene starohrvatske županije. Povijest hrvatske velikaške obitelji Šubić neraskidivo je vezana uz Bribir. Šubići se spominju već u 11. stoljeću, i to u darovnicama hrvatskih kraljeva. Budec (Budić), prvi bribirski Šubić, bio je posteljnik (dvorski knez) Petra Krešimira IV. i bribirski župan...

Kad su hrvatsku krunu preuzeli ugarski Arpadovići 1102., Šubići su napredovali. Bili su toliko moćni i vješti u politici da su postali nasljedni kneževi Bribira.Grgur i Stjepan Šubić su početkom 13. stoljeća postali najmoćnija velikaška obitelj u Hrvatskoj. A kralj Bela IV. darovao je Šubićima 1251. Bribir u nasljedno leno. Bela IV. bio im je zahvalan jer su ga upravo Šubići štitili kad je pred Tatarima pobjegao u Hrvatsku. Ban Stjepko II. Šubić, koji je bio i trogirski knez, Belu IV. primio je baš u Bribiru.

Stjepkov sin Pavao I., najznačajnija osoba obitelji Šubića i hrvatski ban od 1273.-1312., svoju vlast proširio je na cijelu Hrvatsku, Bosnu i Hum. Pavao je bio neokrunjeni kralj Hrvatske koji je kovao čak i svoj novac. Umro je 1. svibnja 1312. i pokopan u Bribiru. No, Pavlov sin Mladen II. nije uspio održati očev utjecaj te je moć Šubića počela slabiti. Mladen je bio poražen od koalicije hrvatskih velikaša i ugarsko-hrvatskog kralja Karla Roberta Anžuvinca (1301.-1342.), te zatočen u Ugarskoj gdje je i umro.

Snaženjem Šubića Bribir je ponovno postao vrlo važan grad, u njemu je bila i banova rezidencija. Kako su Šubići vladali ogromnim prostranstvom i imali brojne posjede, u Bribir je pistizao novac sa svih strana. Iz vremena Šubića očuvani su mnogi ulomci luksuznog keramičkog i staklenog posuđa uvezenog iz Italije, metalni predmeti te novac koji je kolao Hrvatskom od 12. do 16. stoljeća. Arheolozi su našli čak i ulomke hispano-maurske keramike izrađene u 14. stoljeću i uvezene iz Katalonije.

Pronađene su čaše i boce gotičke produkcije. A poljodjelski alati, motike, lopate, plugovi, kose, srpovi, ključevi, potkove, strelice, stremeni, ostruge govore da je Bribir bio živahan razvijeni srednjovjekovni grad. Za razvoj grada važno je i što su Šubići u njemu sagradili franjevački samostan i crkvu sv. Marije, koja je bila duga 28 metara, a široka devet metara, u kojoj je u obiteljskom mauzoleju pokopan osobno ban Pavao i njegovi nasljednici. Koliko je ta obiteljska grobnica značila Šubićima govori i oporuka Pavlova sina, Pavla II. Ostrovičkog, koji je napisao: „Tijelo moje hoću da se sahrani u Bribiru u crkvi sv. Marije, u grobnici gdje počiva moj otac i sinovi moji".

Prvi samostan

Franjevački samostan u Bribiru je prvi u unutrašnjosti Dalmacije. U njemu je u svakom trenutku bilo najmanje 12 redovnika. Najslavniji među njima bio je Nikola Tavelić, rođen oko 1350. u Velimu pokraj Stankovaca. Nakon što je zaređen za svećenika u Bribiru, otišao je oko 1372. u Bosnu kao misionar gdje je krstjane (bogumile) vraćao na pravovjerje. Potom je otišao na misijska putovanja u Jeruzalem gdje su ga muslimani osudili na smrt, sasjekli sabljama i bacili na lomaču...

Papa ga je 1970. proglasio svecem. U Bribiru su u kasnom srednjem vijeku bile u funkciji najmanje četiri crkve, a moguće i sedam crkava. Šubići su crkvama i samostanu dodjeljivali prihode od posjeda. Poznati Bribirac je i Juraj Berčić koji se proslavio kao pomoćnik Jurju Dalmatincu u gradnji šibenske katedrale. Na kraju se vlast bribirskih Šubića svela na Bribir i oni su s vremenom postali niže plemstvo. Bribir je nakon pada 1523. postao pogranična turska utvrda, a stanovništvo je pobjeglo. Franjevci su dolaskom Turaka pobjegli u Šibenik, a Turci su crkvu pretvorili u barutanu. Crkva i samostan su do temelja srušeni prije no što je Venecija vratila Bribir 1684. Bribirska loza Šubića je izumrla, ali je slavna povijest Šubića Zrinskih počela kad je Juraj III. Šubić, sin Pavla II. Ostrovičkog, zamijenio 1347. Ostrovicu za Zrin na obroncima Zrinske gore i tako postao Juraj I. Zrinski.

>> Narona: Grad nastao zbog parfema iz gomolja irisa

>> Tajanstvene 'vječne kuće' nastale u srednjem vijeku

 

ČUDOTVORNA METODA
Kim Kardashian svoju mladolikost duguje tretmanima kisikom

A1 izdvaja za Vas

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.