Zlatko Vidačković najdugovječniji je umjetnički ravnatelj Festivala igranog filma u Puli, i taj je posao radio punih deset godina, od 2004. do 2014., a sada mu se ponovo vraća, na festivalu koji će početi u subotu 15. srpnja.
Možemo li reći povratak na mjesto zločina ili, još bolje, filmski povratak na mjesto nesreće, jer sada ste se u Pulu, kao umjetnički ravnatelj, vratili nakon kraće stanke?
Za mene je to povratak na mjesto sreće. Za vrijeme mog mandata broj gledatelja povećan je s 18 na 78 tisuća, čime je festival postao najposjećenija kulturna manifestacija u Hrvatskoj, skandale je zamijenio miran i skladan razvoj, međunarodni program Europolis gostovanjima je proširen na Zagreb, Rijeku, Dubrovnik i Split, uveden je niz novih programa – Kratka Pula, Koprodukcije, Filmovi u nastanku, Hrvatski filmski fokus... Pulu su između ostalih posjetili slavni glumci Christopher Lee i Ralph Fiennes te veliki redatelj James Ivory, a Festival je 2013. ušao u program MEDIA Europske unije.
Koliko se festival promijenio od tog razdoblja s početka vašeg prvog ravnateljstva?
Jako se promijenio. Otvoreno je gradsko kino Valli, uredi Festivala, javna ustanova Pulaf ilm festival višestruko je kadrovski ekipiranija, Festival se razvio programski i organizacijski, napravili smo najveću 3D projekciju na svijetu, sve je napredovalo. Kao posljednju novost istaknuo bih festivalsku mobilnu aplikaciju uz pomoć koje na mobitelu možete lako i u svakom trenutku doći do svake informacije o programu festivala.
Može li i danas njegova prednost biti ta neponovljiva Arena, unatoč svim nepogodama (kiša, vjetar, loš zvuk, buka s ulice) koje sa sobom nosi?
Arena je sada opremljena najmodernijim dolby digital 5.1 ozvučenjem, a ulice oko Arene zatvorene su za vrijeme projekcija. Festival se održava u tjednu koji ima statistički najbolje vrijeme, i u zadnjih 15 godina koliko idem na projekcije u Areni samo se jednom dogodilo da je film prekinut zbog lošeg vremena. No najveći je izazov napuniti Arenu koja ima više od 5000 mjesta, u gradu koji ima 50 tisuća stanovnika. Zagreb ima 780 tisuća stanovnika pa se ipak nijedan filmski festival ne usudi držati projekcije npr. u Areni Zagreb ili bilo kojoj dvorani s više od tisuću mjesta.
Treba li nam filmski festival koji je mjesto glamura i crvenog tepiha? Ili u našim uvjetima bolje prolazi ležernost?
Festival sada ima crveni tepih, reflektore, fotografe, kamermane, VIP mjesta za okupljanje filmaša, koktele, svakodnevne zabave i koncerte. Prema reportažama u medijima, vidim da je to konačno zaživjelo. No, ljetni uvjeti uvjetuju malo ležerniju odjeću, ali naše se glumice i glumci sve bolje nose s tim izazovima.
Kojim se sredstvima Pula “bori” protiv popularnog Motovuna i svjetski značajnog Sarajeva?
Davno su prošla vremena kad je Motovun bio popularniji od Pule, danas ona ima dvostruko više gledatelja, premda u glavnim terminima vrtimo domaće filmove koji su tek iznimno rađeni za širu publiku. Motovun je festival koji je zbog lokacije infrastrukturno limitiran, dok se Pula može još razvijati, a ima i more, što donosi prednost spajanja ugodnog s korisnim, kupanja i gledanja filmova. Ove godine krećemo s lokacijom kina uz more na plaži Ambrela, s filmovima odabranim upravo za mladu publiku, vratili smo žiri mladih filmofila, a u studentskom programu prikazujemo 20 filmova studenata hrvatskih i stranih akademija. Također, razvijamo program PulaPro namijenjen prvenstveno edukaciji mladih. Sarajevo nam pak ni na koji način nije konkurencija, jer nama je u fokusu hrvatska kinematografija, koja je danas dovoljno razvijena i jaka u svim rodovima i vrstama da može bez problema biti stožer festivalskog programa.
Što je najvažnije u programu koji ćemo vidjeti na festivalu?
64. Pula predstavit će veliki hrvatski program s 15 dugometražnih igranih filmova, od čega se polovica prikazuje premijerno, a predstavljamo i 10 manjinskih koprodukcija. Raste i program Kratka Pula koji donosi tri nove natjecateljske kategorije: dramske serije, dokumentarne serijale i foršpane dugometražnih igranih filmova. Uvođenje televizijskih serija u programe filmskih festivala svjetski je trend, što je dokazao i ovogodišnji Cannes, a želja nam je da kroz Kratku Pulu publici i stranim gostima predstavimo najbolje od cjelokupne hrvatske audiovizualne produkcije. U dosad najopsežnijem međunarodnom programu Pule u jednom tjednu predstavljamo 27 dugometražnih (u režiji Kaurismakija, Leeja, Tornatorea, Wajde i drugih značajnih redatelja) i 19 kratkometražnih filmova te pilot TV serije „Feud: Bette & Joan“. Zemlja prijatelj je Češka, a u Popularnom programu istaknuo bih premijeru SF spektakla „Valerian“ Luca Bessona. Programom Kinoteka obilježit ćemo 60 godina umjetničkog rada filmskog velikana Antuna Vrdoljaka, čiji je glumački debi bio u filmu „Nije bilo uzalud“ Nikole Tanhofera iz 1957. godine. Bit će prikazane četiri ekranizacije hrvatskih književnih djela u Vrdoljakovoj režiji: „Mećava“, „Kiklop“, „Karneval, Anđeo i Prah“ i „Glembajevi“. U tjedan dana na programu će se naći čak 170 filmova na šest lokacija, što je prava fešsta filmova za sve generacije, čime obilježavam svoj povratak na dužnost umjetničkog ravnatelja.
Imamo li dovoljno filmova za značajan filmski festival?
Sigurno imamo, ako se u program uvrštavaju filmovi koji nastaju mimo javnih poziva HAVC-a. Zanimljivo je da je polovica ovogodišnjih filmova izvorno nastala u nezavisnoj produkciji, što svjedoči o životnosti i žilavosti nezavisne scene, koju HAVC, na sreću, ipak najčešće pomaže naknadnim postprodukcijskim potporama. Bez te bi sinergije hrvatska kinematografija bila kvantitativno i kvalitativno skromnija, a ne zaboravimo ni brojne pulske laureate iz nezavisnih redova kao što su „Mondo Bobo“, „Fine mrtve djevojke“, „Živi i mrtvi“ i „Što je Iva snimila“.
Kako Puli vratiti relevantnost da ponovno postane mjesto premijera i zašto su redatelji uopće pobjegli s Pule?
To je tako bilo samo protekle tri godine dok nisam bio na dužnosti, prije nije bilo problema s domaćim premijerama. Ove se godine igrani film vraća na velika vrata i ponosan sam da imamo premijere svih hrvatskih filmova koji su postprodukcijski dovršeni, od nezavisnih, „Ledine“ Stanislava Tomića i „Fuck off I love you“ Anđela Jurkasa do HAVC-ovih „Kratkog izleta“ Igora Bezinovića, „Mrtvih riba“ te dvostrukih pulskih laureata - Kristijana Milića s „Mrtvim ribama“ i Branka Schmidta s filmom „Agape“. Dogodine će premijera biti još i više. U Kratkoj Puli premijerno prikazujemo igranu seriju Lukasa Nole o UDBI „Čuvar dvorca“ te dokumentarni serijal o Tinu Ujeviću. Na festivalu imamo ukupno 88 premijera.
Koliko novca smije potrošiti Pulski filmski festival? Ima li ga dovoljno, neću pitati, već za što bi ga još trebalo naći?
O financijama se brine vrlo sposobna poslovna ravnateljica Gordana Restović, a ja mogu samo potvrditi da sam program, suradnike i strane goste složio strogo unutar financijskih gabarita koje je zadala i koje je prihvatilo Festivalsko vijeće. Nikakvih prekoračenja nije bilo.
Što vas čeka nakon Pule? Ima li vremana za odmor? I što je za vas odmor – bijeg od filma, kazališta...?
Početkom kolovoza idem prvi put na Filmski festival u Herceg-Novom, zatim na Igre gdje prikazujemo šest naših filmova, a neću propustiti ni dramsku premijeru „Glembajevih“, potom na Marko Polo filmski festival na Korčuli i sredinom rujna na slovenski nacionalni filmski festival u Portorožu. Između toga sam u rodnom Šibeniku, gdje imamo obiteljsku brodicu i svaki dan isplovimo do neke nenanaseljene uvale na Zlarinu ili nekom od okolnih otoka i kupamo se u miru i tišini. To je za mene odmor.
