Na današnji dan, 27. lipnja 1966. godine, glazbeni svijet doživio je potres kakav se rijetko viđa. Na scenu je stupio Frank Zappa sa svojim bendom The Mothers of Invention, objavivši debitantski dvostruki album "Freak Out!".
Bio je to zvučni manifest koji je prkosio svemu poznatome - mješavina rocka, doo-wopa, zvučnih kolaža i satire, upakirana u jedan od prvih konceptualnih albuma u povijesti. Dok je Amerika plesala uz jednostavne pop melodije, Zappa je publici ponudio glazbenu avangardu koja je secirala američku kulturu s kirurškom preciznošću i humorom.
Bio je to početak karijere duge više od tri desetljeća, tijekom koje je objavio preko 60 albuma i stekao status glazbenog proroka, kulturnog heretika i gorljivog zagovornika slobode govora. Uglavnom samouk, Zappa je odmalena pokazivao prezir prema formalnom obrazovanju, skladajući avangardne komade za školski orkestar dok je istovremeno upijao utjecaje od klasičnih skladatelja poput Edgarda Varèsea do opskurnih R&B izvođača. Njegova genijalnost bila je sirova, neukroćena i često neshvaćena, a put do nje bio je popločan bizarnim iskustvima koja su ga oblikovala.
Jedan od najupečatljivijih primjera njegove nekonvencionalnosti dogodio se tri godine prije glazbenog debija, 1963., kada se mladi i tada brkovima lišeni Zappa pojavio u popularnom televizijskom showu Stevea Allena. Umjesto da svira gitaru ili klavir, Zappa je voditelju i publici najavio da će izvesti skladbu na - biciklu. Na zaprepaštenje svih, na pozornicu je dovezao stari Schwinn i, koristeći gudalo i palice, počeo proizvoditi glazbu udarajući po žbicama, sjedalu i fijučući u šuplje cijevi upravljača. Taj nastup, koji je sam Zappa opisao kao "sviranje bicikla", bio je savršena metafora za njegov cjelokupni umjetnički pristup. Ondje gdje su drugi vidjeli običan predmet, Zappa je vidio instrument i priliku za zvučni eksperiment. Nije ga zanimalo hoće li ga shvatiti ozbiljno; njegova misija bila je pomicati granice mogućeg i ismijavati ustaljene norme. Taj trenutak nije bio samo televizijska bizarnost, već rani uvid u um skladatelja koji će kasnije stvarati složene orkestralne komade, rock opere i jazz-fusion remek-djela, uvijek ostajući vjeran svom unutarnjem "friku" koji je odbijao prihvatiti svijet onakvim kakav jest.
Da bismo razumjeli Zappinu kompleksnu osobnost i umjetnost, nužno je zaviriti u njegovo djetinjstvo, koje je bilo sve samo ne obično. Rođen 1940. u Baltimoreu u talijansko-američkoj obitelji, odrastao je u sjeni obrambene industrije, jer je njegov otac Francis radio kao kemičar u postrojenju za proizvodnju bojnih otrova. Zbog blizine arsenala u kojem se skladištio iperit, plinske maske bile su uobičajen prizor u domu Zappinih, a mladi Frank ih je rastavljao otvaračem za konzerve. Budući da obitelj nije imala novca za igračke, otac bi mu s posla donosio laboratorijsku opremu. Zappa se kasnije prisjećao kako se kao dječak igrao s epruvetama i Petrijevinim zdjelicama punim žive. U svojoj autobiografiji opisao je kako je živu prolijevao po podu sobe i udarao je čekićem, raspršujući otrovne kapljice posvuda. Odrastanje mu je bilo obilježeno astmom, čestim upalama uha i problemima sa sinusima, koje su roditelji, slijedeći sicilijansku tradiciju, liječili ulijevanjem vrućeg maslinovog ulja u uši, a liječnici umetanjem peleta radija u nosnice.
Sva ta izloženost opasnim tvarima, vjerovao je Zappa, ostavila je trajne posljedice na njegovo zdravlje. Godine 1990. dijagnosticiran mu je neoperabilni rak prostate. Iako je godinama osjećao da nešto nije u redu, liječnici problem nisu otkrili na vrijeme. Kada je dijagnoza konačno postavljena, tumor je već bio u poodmakloj fazi. Zappa je bio uvjeren da je njegova bolest izravna posljedica igranja sa živom i odrastanja uz kemijska postrojenja. Unatoč teškoj dijagnozi, nije se predao. Posljednje godine života proveo je radeći manijakalnim tempom, posvetivši se skladanju kompleksnih klasičnih i elektroničkih djela. Njegov posljednji album objavljen za života, "The Yellow Shark", bio je snimka orkestralnih izvedbi njegovih skladbi, hvaljen kao remek-djelo koje je potvrdilo njegov status jednog od najvažnijih skladatelja 20. stoljeća. Frank Zappa preminuo je 4. prosinca 1993. godine u svom domu, u 52. godini života. Otišao je čovjek čiji je život bio jednako složen, tragičan i briljantan kao i glazba koju je stvarao.
Humor je bio Zappino glavno oružje u borbi protiv svega što je smatrao lažnim, licemjernim i glupim. Njegovi stihovi bili su prepuni satire koja nije štedjela nikoga - ni konzervativce, ni hipije, ni političare, ni glazbenu industriju. Album "We're Only in It for the Money" bio je brutalna parodija Beatlesovog "Sgt. Pepper's Lonely Hearts Club Band" i cijele "flower power" kulture, koju je smatrao površnom i komercijaliziranom. U pjesmama poput "Dinah-Moe Humm" ili "Bobby Brown (Goes Down)" bavio se eksplicitnim temama na način koji je istovremeno šokirao i tjerao na smijeh, koristeći humor kao sredstvo za razbijanje tabua. Smatrao je da nijedna riječ sama po sebi nije opscena i žestoko se borio protiv cenzure, a osamdesetih je svjedočio pred američkim Kongresom protiv inicijative za označavanje "opasne" glazbe, tvrdeći da je to "liječenje peruti dekapitacijom".
Iako je u javnosti bio percipiran kao ekscentrik i provokator, u privatnom je životu bio posvećen obiteljski čovjek, iako na svoj, jedinstven način. Sa suprugom Gail bio je u braku od 1967. do svoje smrti, a imali su četvero djece kojima su dali legendarno neobična imena: Moon Unit, Dweezil, Ahmet Emuukha Rodan i Diva Thin Muffin Pigeen. Djeci je bilo dopušteno psovati, a roditelje su oslovljavali s Frank i Gail. Život u kući Zappinih bio je u potpunosti podređen njegovom radnom ritmu. Budući da je bio noćna ptica, večera su mogle biti palačinke, a doručak goveđi stroganov. Njegova glazba bila je apsolutni prioritet, a kći Moon Unit jednom mu je, očajna zbog nedostatka pažnje, napisala poruku predlažući da se "nađu profesionalno". Iz te suradnje nastao je njegov jedini top 40 hit, "Valley Girl", no ona je, kako je kasnije priznala, samo "željela provesti malo vremena sa svojim ocem". Iza oštrog jezika i cinične fasade, Zappa je bio čovjek koji je svijet vidio drugačijim očima i koji je do samog kraja ostao beskompromisno svoj.
Otvori KEKS Pay
