Zagrebačko kazalište mladih će 30. lipnja ugostiti bečkog umjetnika i teoretičara Michaela Turinskog i njegovu proslavljenu solo izvedbu “Precarious Moves” (“Nesigurni pokreti”). No, Turinsky nije samo još jedno ime na bogatoj europskoj plesnoj sceni; on je umjetnik s invaliditetom, mislilac koji vlastitu tjelesnu specifičnost koristi kao temeljni alat za subverzivnu reorganizaciju svega što podrazumijevamo pod pokretom, plesom i tjelesnošću.
Njegov rad, smješten na sjecištu suvremenog plesa, teorije i politike, ne traži suosjećanje niti se zadovoljava pukom inkluzijom. Umjesto toga, on gradi potpuno novi jezik tijela, jezik koji slavi otpor, sporost i nesigurnost kao prostore istinske slobode i kritičkog promišljanja društva opsjednutog brzinom i produktivnošću.
Akademski obrazovan kao filozof na Sveučilištu u Beču, Turinsky je u svijet inkluzivnog plesa ušao 2006. godine. Međutim, ubrzo je počeo preispitivati sam pojam “inkluzije”, smatrajući ga nedovoljnim i često patronizirajućim. Tragajući za preciznijim opisom svoje prakse, skovao je vlastiti termin: “crip koreografija”. Taj pojam ne opisuje samo ples osoba s invaliditetom, već označava radikalnu umjetničku praksu koja se bavi specifičnom, otpornom materijalnošću tijela kako bi potkopala i reorganizirala dominantne oblike i kvalitete kretanja. Njegova koreografija nije pokušaj imitacije pokreta “sposobnih” tijela, već je istraživanje jedinstvenih mogućnosti koje proizlaze iz tijela koje se opire normativnim zahtjevima.
Pojam “crip” Turinsky preuzima iz teorijskih radova Roberta McRuera, koji ga povezuje s “queer” teorijom. Kao što “queer” označava otpor heteronormativnosti, tako “crip” označava inherentni otpor onome što McRuer naziva “obaveznom tjelesnom sposobnošću” - društvenom pritisku da se tijela moraju kretati i funkcionirati na točno određeni, normirani način. Za Turinskog, to nije samo apstraktna ideja, već proživljena stvarnost. Njegov rad ne govori o općoj ranjivosti ljudskog tijela, koju smo svi osjetili tijekom pandemije, već o specifičnom otporu koji njegovo tijelo pruža nametnutim oblicima mobilizacije. Kroz svoju umjetnost, on postavlja ključna pitanja: Što ako naša fetišizacija brzine proizlazi iz osjećaja društvene stagnacije? Što ako bismo otpornu sporost njegovih pokreta mogli čitati kao društveni napredak?
U središtu njegove poetike je višeslojni koncept otpora. S jedne strane, to je otpor koji njegovo tijelo pruža vanjskim zahtjevima i društvenim nametanjima mobilizacije. S druge strane, to je i otpor tijela vlastitim subjektivnim namjerama za kretanjem. Turinsky taj dvostruki otpor ne vidi kao prepreku, već kao produktivnu silu. “Kako se taj otpor tijela može učiniti produktivnim za drugačije, solidarnije, održivije kulture mobilizacije?”, pita se on. Njegovi nastupi, poput slavnog sola “Precarious Moves”, postaju koreopolitička estetika u kojoj se osobne i kolektivne potrebe za mobilnošću preispituju kroz geste koje su istovremeno ranjive i moćne, spore i pune značenja. Njegov otpor postaje i politički čin, poziv na promišljanje načina na koje se krećemo i živimo s drugim tijelima i brzinama.
Za izvedbu “Precarious Moves”, koja je dijelom biografska a dijelom konceptualna, osvojio je prestižnu nagradu Nestroy za najbolju off-produkciju 2021. godine. Kritičari je opisuju kao djelo puno humora i suptilne koreografije koja transformira svakodnevnu estetiku nesigurnih pokreta. Na pozornici izvodi jednostavne radnje - sastavlja dječju drvenu željezničku prugu, gura kolica s pićem - i pritom se obraća publici, nudeći svoja razmišljanja o prirodi pokreta, ranjivosti i otporu. Osim ovog djela, njegov opus uključuje i zapažene radove poput “Heteronomous male” (2012), “My body, your pleasure” (2014) i “SOILED” (2022). Zbog svog iznimnog doprinosa, austrijsko Ministarstvo kulture proglasilo ga je “Izvanrednim umjetnikom”. Nakon zagrebačke izvedbe, s umjetnikom će se održati i razgovor koji će publici pružiti dublji uvid u ovaj jedinstveni i provokativni umjetnički svijet.
*uz pomoć AI
Otvori KEKS Pay
