Moramo li uopće predstavljati knjigu tako veliku i važnu kao što je "Zločin i kazna" Fjodora Mihajloviča Dostojevskog? Ukratko, siromašni student imena Rodion Romanovič Raskoljnjikov, "čovječuljak s napoleonskim kompleksom", odlučuje ubiti babu lihvaricu Aljonu Ivanovnu, a sljedećih petstotinjak stranica provodimo čitajući o njegovim beskrajnim unutarnjim previranjima. To je jedno od najvećih i najvažnijih djela ruske, ali i svjetske književnosti i, barem kad sam ja išla u školu, obvezna lektira.
Ili, kako stoji na stranici izdavačke kuće Bodoni, koja je to kapitalno djelo, naime, nedavno objavila u novom prijevodu s ruskog Tatjane Radmilo: "'Zločin i kazna' Fjodora Mihajloviča Dostojevskog jedan je od najvažnijih svjetskih klasika – knjiga koju svatko mora pročitati barem jednom." Međutim, budimo iskreni, "Zločin i kazna", uz Joyceova "Uliksa", knjiga je koja se vjerojatno najčešće pojavljuje na brojnim popisima tipa "10 klasika koje nitko nije pročitao, a svi lažu da jesu".
U tom duhu iskrenosti, ovim putem priznajem da sam i ja član gorespomenutog kluba lažljivaca jer, osim što sam "Zločin i kaznu" ovlaš prelistala prije nekog sata hrvatskog u srednjoj školi, više je nikada nisam otvorila. Štoviše, čak sam u svih pet godina studija komparativne književnosti uspjela izbjeći svaki spomen Raskoljnjikova. Molim vas, nemojte mi oduzeti diplomu. U moju obranu, "Uliksa" sam pročitala – to mora nešto značiti.
A kao netko tko pred sebe obožava postavljati nemoguće izazove i onda se gristi kada ih ne uspije ispuniti, ovog ljeta odlučila sam da ću upravo ja biti onaj snob koji na plaži čita Dostojevskog. I svim ostalim članovima kluba nečitatelja "Zločina i kazne", a znam da nas ima još, preporučujem da probaju isto. Vjerujem u nas. Uz ovo lijepo novo izdanje mekih korica od kojeg vam neće otpasti rame ako ga budete nosili u torbi za plažu, možda je napokon kucnuo pravi čas.
Otvori KEKS Pay
