Prije 40 godina, točnije 21. ožujka 1978., u Vinkovcima je iskopana keramička posuda s raznim ucrtanim znakovima. Dvadeset godina kasnije, 1998., utvrđeno je da se radi o astralnim znakovima te da je iskapanjem pronađena posuda zapravo najstariji europski i indoeuropski kalendar, koji datira iz 2600. godine prije Krista.
I za njezin pronalazak, kao i za dešifriranje kalendarskih znakova, zaslužan je prof. dr. sc. Aleksandar Durman s Odjela za arheologiju zagrebačkog Filozofskog fakulteta. Ako želite o tim svjetski značajnim činjenicama vezanim uz naš ravničarski kraj – a koje kažu da se vučedolska kultura s pravom može smatrati kolijevkom astrologije – doznati više, bilo bi najbolje da se idućih dana uputite u zagrebački Arheološki muzej gdje se sutra u 12 sati otvara gostujuća izložba “Astralni simbolizam u vučedolskoj kulturi” Muzeja vučedolske kulture. Izložba čiji su autori Mirela Hutinec, Aleksandar Durman i Darko Puharić moći će se razgledati do 4. studenoga.
Duhovni život Vučedolaca
– Vučedolsku kulturu smještamo između 3000. i 2600. godine prije Krista, a nastala je na malom prostoru između Dunava, Drave i Save te se proširila na prostor današnjih gotovo 14 europskih zemalja. Izložba koju donosimo i u Zagreb značajna je po tome što na njoj možemo vidjeti koje je standarde i dosege ustanovila vučedolska kultura kao prava indoeuropska kultura. Na izložbi prikazujemo odnos Vučedolaca prema nebu i prirodi koja ih okružuje jer su se, živeći u nizinskom kraju, zbog ravne crte horizonta na kojoj nisu mogli bilježiti kretanje Sunca tjekom godine, okrenuli promatranju noćnog neba. I tako su poznavali šest zviježđa noćnog neba te su na osnovi njih napravili najstariji indoeuropski kalendar – kazala nam je uvodno arheologinja i ravnateljica Muzeja vučedolske kulture i koautorica izložbe Mirela Hutinec spomenuvši da je ta multimedijska izložba prvi put postavljena lani u lipnju u Vučedolu, u svome matičnom muzeju, potom je od ožujka do srpnja ove godine gostovala u Arheološkom muzeju u Zadru, a sad stiže i pred zagrebačku publiku.
– Izložba je kombinacija fotografija stvarnog neba i zviježda te originalnih arheoloških eksponata, predmeta pronađenih u Vučedolu koji na sebi nose simbole koje je profesor Durman interpretirao kao simboličke prikaze zviježda. Ta astralna komponenta nama je u Muzeju jako bitna i zato je interpretacija duhovnog života Vučedolaca, kao i njihovo poznavanje neba, zviježđa i vremena, na temelju čega su ustanovili kalendar, prikazana i u stalnom postavu Muzeja vučedolske kulture. Zagrebačka izložba mali je isječak iz tog našeg stalnog postava u kojem je naglašena astralna simbolika. Na izložbi ćemo predstaviti i prvo piktografsko pismo kojim su se služili Vučedolci, a koje je profesor Durman iščitao s bogato dekoriranih keramičkih posuda – dodala je Mirela Hutinec.
A kako je uopće došlo do otkrića važnih eksponata, preciznije, keramičkih posuda, i kako su znakovi na njima dešifrirani kao astrološki znakovi, što je pogotovo jednoj od posuda, takozvanoj posudi Orion, dalo obilježje i definiciju kalendara, uoči sutrašnjeg otvaranja izložbe pojasnio nam je najzaslužniji za tu arheološko-astrološku priču, sam Aleksandar Durman.
– Tu posudu iskopali smo 21. ožujka 1978. u Vinkovcima i da se na njoj zapravo nalazi kalendar ne bismo shvatili da nije bilo daljnjih arheoloških iskapanja u Vučedolu gdje smo 1985. pronašli zanimljiv grob muškarca i sedam žena. Uz glavu muškarca pronađena je jedna velika posuda s vrlo zanimljivim i kompliciranim ukrasima. Pitali smo se tada – zašto u grobu leži muškarac sa sedam žena, jer u indoeuropskoj tradiciji u grob idu muškarac i njegova jedna žena.
Taj pronalazak sličio je na harem, a to u ovom slučaju nije imalo smisla. Trebalo je naći odgovor na to zagonetno pitanje, a odgovor se nalazio na toj posudi pronađenoj uz glavu pokojnika. Na njoj se vide precizno označeni znakovi – dva puta po šest točkica složenih u krug. Na jednoj strani posude unutar tog kruga bio je urezan romb, a na drugoj se strani unutar drugog kruga nalazio urezan krug. S tim je grobom postojao još jedan problem jer je muškarac imao jedno udubljenje na lijevoj strani čela, i jedna je žena imala jedno udubljenje, ali na desnoj strani čela, dok su ostale žene u grobu imale po dva udubljenja na vrhu lubanje. I svi su u grobu bili jednako udaljeni jedni od drugih, po 42 milimetra. Prvi smo put pronašli takvo što i nismo znali što predstavljaju ta udubljenja. To je bilo unikatno – počeo nam je profesor Durman otkrivati tu intrigantnu priču nastavljajući da se udubljenja u lubanjama nisu mogla shvatiti kao posljedica usmrćivanja jer se dokazalo da su svi iz groba s tim udubljenjima živjeli i da su ta udubljenja s vremenom zarastala. Trebalo je odgovoriti i na to kako su udubljenja nastala.
Grob - rješenje zagonetke
– Nisu udarcem, već kapanjem usijanog metala na glavu, što nije smjelo trajati dulje od devet sekundi inače bi se oštetio mozak. Znači, oni su tada kapnuli kap metala na glavu, metal bi se skrutio i zatim bi bio brzo uklonjen. No, i dalje smo imali enigmu – muškarca i ženu okružene sa šest žena, i posudu na kojoj su romb i krug okruženi sa šest točkica. I to se moglo riješiti jedino pogledamo li u nebo. Jer na putanji planeta nalazi se najmanje zviježđe na sjevenorom nebu, to su Plejade, a Plejada može biti šest ili sedam, ovisno s koje se pozicije gleda. Povezao sam onda sve to s Plejadama. Romb je žena s jednim udubljenjem, i to bi bio planet Venera, a krug je muškarac, odnosno planet Mars. Trebalo nam je puno vremena i eksperimenata da bi se na kraju mogao postaviti takav zaključak. No, na toj posudi bilo je i sedam Sunaca, ali i četiri manja simbola koja pokazuju pet znakova, točaka, što je bilo zviježđe Orion koje je vučedolskoj kulturi bilo najvažnije zviježđe. I sad smo imali ispričanu cijelu priču – Plejade, Mars, Venera, Orion i Sunce.
Sve je to bilo na jednoj posudi i pitanja su i dalje bila – zašto je tih osam ljudi stavljeno zajedno u grob jedno do drugoga, zašto su svi usmrćeni zajedno, u istom trenutku, a utvrđeno je da su otrovani, i zašto su svi pokopani zajedno. Sve smo odgovore dobili kada smo otkrili da znakovi na posudi označavaju datum kada se sve to dogodilo, a taj je datum 9. ožujka 2889. godine prije Krista.
Naime, gledajući sa Zemlje, tada je komet Encke izgledao kao da je “pogodio” Mars i Veneru koji su se nalazili u preklapanju, što se događa jednom u više desetaka tisuća godina. Kako se taj dramatičan trenutak mogao vidjeti sa Zemlje i on je tada mogao biti tumačen kao kraj nečega, tadašnji su ga Vučedolci htjeli zabilježiti. Žrtvovali su tih osam ljudi pronađenih u tom grobu i sve to zabilježili na posudi. Shvativši, točnije odgonetnuvši sve to, počeli smo drukčije gledati i sve ostale znakove na pronađenim vučedolskim posudama, pa i onoj pronađenoj u Vinkovcima. Vidjeli smo da su to zapravo – neke poruke. Tako nam je posuda iz Vučedola pomogla riješiti zagonetku znakova posude iz Vinkovaca. Tako smo došli do zaključka da ta posuda prikazuje kalendar jer na njoj imamo četiri horizontalna polja, odnosno četiri godišnja doba. No, imamo tu kalendar koji nije vezan uz Sunce, već uz noćno nebo i kretanje zviježđa na nebu. Zanimljivo, nigdje nismo našli zabilježen Mjesec jer im Mjesec nije bio bitan, što je vrlo neobično jer je Mjesec noću dominantan na nebu – detaljno je pojasnio profesor Durman.
