Kada sam jednom prilikom prije nekoliko godina posjetila prijatelje koji su živjeli u Nürnbergu, na stanici podzemne željeznice nedaleko od njihova stana obuzeo me neobičan, ugodan osjećaj. Iako su neke stanice metroa koje sam do sada vidjela prave podzemne umjetničke galerije, ova je bila poprilično jednostavna. Nekoliko klupica, mali izlog koji je pozivao turiste da posjete jedan muzej i željezne dekoracije po zidovima. Trebalo mi je još nekoliko dana i vožnji da shvatim u čemu je stvar. Na cijeloj stanici nije bilo ni jedne jedine reklame, oglasa ni plakata. Moja osjetila, toliko navikla na oglašivačke napade sa svih strana, bila su sasvim zbunjena.
kolumna
Uz reklame koje nas snimaju i prate, one na hindskom i tagalogu najmanji su problem
U bizarnom spoju “Vrlog novog svijeta” i “1984.” digitalne reklame kraj kojih svaki dan prolazimo, snimaju nas, prate, bilježe naš spol, dob, način kretanja i navike. Ni ilegalna ni sasvim legalna, ta je praksa još uvijek u famoznoj “sivoj zoni”
Još nema komentara
Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Otvori KEKS Pay
