Posljednji film Zacha Creggera, horor "Trenutak nestajanja" ljetos je bio na repertoaru u kinima, a svi oni koji su ga propustili mogu ga sada pogledati i na Maxu. Radnja se odvija u gradiću u kojem tijekom jedne noći misteriozno nestaje sedamnaestero djece, i to svi iz istog razreda. Jedini koji nije nestao je dječak Alex, a odmah nakon nesretnog događaja premješten je u drugi razred. Roditelji su šokirani, bijesni, neutješni i, naravno, cijela se zajednica digla na noge kako bi došla do odgovora i kako bi pronašla svoju djecu. U svemu tome roditelji kao glavnog krivca vide mlađahnu razrednicu Justine, koju prozivaju vješticom.
"Trenutak nestajanja" ispričan je kroz pet različitih prizmi, a prva je upravo ona nastavnice Justine. Ona bi razgovarala s Alexom, ali ravnatelj joj ne dopušta. Sigurno da je pogađa činjenica da je najomraženija osoba u gradu, ali više od toga ipak želi znati što je s njezinim učenicima. Tijekom njezina "poglavlja" u filmu susrećemo i druge ljude; oca jednog od nestalih dječaka, policajca s kojim je veže zajednička prošlost, koja i nije jasno definirana u filmu, lokalnog mulca i narkomana, ravnatelja škole i dječaka Alexa. Justinein dio priče završava tako što je povampireni ravnatelj škole, s izbuljenim očima i s nejasnim crnim izlučevinama oko usta, želi ubiti.
Cregger se odlučuje za još malo neizvjesnosti, nepovezanosti i nelogičnosti pa druga priča nije ona iz perspektive ravnatelja Marcusa, koja bi možda objasnila što se događa, nego iz perspektive policajca Paula. U njegovoj priči, osim da je prevario ženu s Justine, važan je susret s narkomanom Jamesom jer će nas tek on u četvrtoj priči odvesti do potencijalnog odgovora na pitanje što se, zapravo, cijelo vrijeme događa.
Ispalo je da su sva nestala djeca u podrumu obiteljske kuće malenog Alexa. U toj sablasnoj i mračnoj kući u kojoj nema života i u kojoj sjede Alexovi roditelji očito pod nekim vradžbinama i činima. U cijeloj isprepletenosti nepovezanih događaja i isprekidanog tijeka radnje saznaje se da je za sve odgovorna Alexova tetka koja im je došla u posjet i koja je začarala i roditelje i ravnatelja Marcusa koji je ubio svog partnera, a zatim pokušao i Justine. No zašto je ona otela djecu, koju je, naravno, isto tako začarala? Zašto je Marcus ubio partnera? Zašto su odjednom svi koji su se pojavili u filmu postali opsjednuti? Zašto se odjednom pojavila scena u kojoj se roditelju jednog od dječaka iznad jedne kuće ukazuje ogromna puška s brojem 217? Je li to vezano za radnju ili je letimična subliminalna redateljska poruka koja poziva na problem pucnjave u američkim školama? Sva ta pitanja ostaju nejasnoće na kraju filma. "Trenutak nestajanja" unatoč svim nelogičnostima i nepotrebnostima dobro je režiran film i to je ujedno jedini razlog zbog kojeg je i gledljiv.
Horor, SAD, 128 min
Režija: Zach Cregger
Glumci: Scarlett Sher, Julia Garner
Crna komedija, V. Britanija, 101 min
Režija: Edward Berger
Glumci: Colin Farrell, Chik-Ka Lai
Očekivanja su majka svih razočaranja. Da je tako, potvrđuje i "Balada o sitnom igraču", posljednji uradak Edwarda Bergera. Nakon "Za Zapadu ništa novo" i "Konklave", unatoč svim sitnim manama koje su, istina, bole u oči u ta dva uratka, dobiti film kao što je "Balada o sitnom igraču" u najmanju i najblažu ruku je razočaranje. U glavnoj ulozi našao se Colin Farrell, koji glumi ovisnika o kockanju koji se lažno predstavlja kao Lord Doyle. Da se temi kocke doda malo egzotike, Berger je radnju smjestio u Macau, a ne u stereotipni Las Vegas. Doyle se zadužuje, psihički, fizički, duhovno i emotivno odlazi u dekadenciju… Ukratko, kao i svaki ovisnik, on propada. U jednom trenutku pojavi se detektivka Blithe, koju glumi Tilda Swinton, kako bi ga uhitila i isporučila Engleskoj, u kojoj je dužan onoliko koliko obični smrtnik ne može ni pojmiti. U priču se uključuje i Kineskinja Dao Ming, od koje Doyle posuđuje, a kasnije i krade novac. Farrell je, kao i obično, sjajan. Ništa manje dobra u svojoj izvedbi nije ni Swinton. Međutim, u ovoj priči o kockaru koji kao Raskoljnikov doživljava epifaniju problem je Berger, koji je stvorio hiperboličan i pretenciozan film koji tek u povremenim bljeskovima daje nešto vrijedno gledanja. Zaista šteta.