“Evgenia, draga moja prijateljice, juče sam primio Tvoju kartu punu pitanja. Veselje mi je da Ti na njih odgovaram, makar i djelomično. Ti znaš dobro da se ja ne mogu smiriti, ali sad bih rado ostao ovdje vječno. Bilo je toga previše u zadnje dvije godine, a kao dostojan svršetak svih lutanja: osam mjeseci teškog sjedenja. Sad sam našao, pa ma i za kratko, miran kut. Simpatičan župnik, franjevac je jedino moje društvo. Sam sam, kako nikad nisam još bio, osamljen (podcrtana riječ) u najtežem smislu te reči. Ej, a mama se raduje mnogo. Tri su pune godine da me nije vidjela. I sve što se sa mnom događalo u to vrijeme njoj ne ide u glavu, kao ni cijela moja ukoso otišla i neblagoslovena egzistencija. Naizmjence: plače, miluje me i smije se. Kao mama...”
Pisma iz Ovčareva
Tako je na proljeće 1915. godine iz internacije u župnoj kući u Ovčarevu, naselju nedaleko Travnika pisao budući nobelovac Ivo Andrić svojoj bliskoj zagrebačkoj prijateljici Eugeniji Gojmerac u Jurjevsku ulicu 25 u Zagrebu. Pismo koje je preživjelo burno povijesno stoljeće krajem listopada je otkupilo Hrvatsko kulturno društvo Napredak Zagreb i to nesebičnim dobrovoljnim prilozima članova sadašnje uprave koju od svibnja vodi violinist i bivši direktor Zagrebačke filharmonije Miljenko Puljić. U Napretku otkrivaju da su otkupili osam pisama koja je Andrić uputio Eugeniji Gojmerac i to 1914. i 1915. godine, ali i pismo koje je uputio poznatom hrvatskom pjesniku Milivoju Slavičeku 1958. godine, te uredništvu zagrebačkog časopisa Kolo 1967. godine, ali i jedanaest rijetkih fotografija Bore Đorđevića.
“Pisma smo otkupili od jednog poznatog zagrebačkog kolekcionara i to za značajnu svotu”, navode u Napretku, ali cifru, naravno, ne otkrivaju. No sretni su što su Andrićeva pisma ostala u Zagrebu, jer je postojala mogućnost da ih kupi i netko izvan Hrvatske. Miljenko Puljić je potvrdio da je već kontaktirao zagrebačku pročelnicu za kulturu Anu Lederer kako bi pisma trajno ostala u Zagrebu, što bi imalo i više nego simbolički značaj.
O Andrićevim mladenačkim pismima zagrebačkoj studentici violine Eugeniji Gojmerac (koja je živjela u kući u Jurjevskoj 25 s majkom i sestrom Fanikom, studenticom klavira, te se družila s tadašnjom mladom kulturnjačkom elitom) dosta je pisao danas pokojni povjesničar književnosti i andrićolog iz Srbije Miroslav Karaulac, a spominje ih i akademik Krešimir Nemec u monografiji “Gospodar priče” koju je objavila Školska knjiga.
Posljednje pismo Eugeniji
Neka Andrićeva pisma Eugeniji Gojmerac odavno se već citiraju u tisku i u Andrićevim biografijama, a među njima posebno mjesto pripada posljednjem, gotovo dramatičnom pismu koje je Andrić uputio nasmrt bolesnoj zagrebačkoj prijateljici 31. srpnja 1915. godine, i to iz Zenice. Odgovor je to na pismo koje je Eugenija poslala Andriću, ali ga zbog bolesti (leukemija) nije mogla vlastoručno napisati pa je to umjesto nje napravila njezina sestra Fanika. Iako ga sestre Gojmerac informiraju o Eugenijinu teškom stanju, Andrić kao da nije svjestan težine bolesti.
“Ja ću postati sentimentalan. A ti nećeš, valjda, počiniti nespretnost i umrijeti. U svakom slučaju, javi se, to jest, ako umreš biće malo poteško, ali ti gledaj, ipak, da se javiš. Pa sjeti me se u oporuci”, piše Andrić iz Zenice nesretnoj Eugeniji koja umire 17. rujna 1915. godine u dvadeset i prvoj godini života i nalazi vječni mir u obiteljskoj grobnici na zagrebačkom Mirogoju.
Poznata hrvatska književnica Julijana Matanović koja je prije samo četiri dana dobila Andrićeva originalna pisma od odličnog Andrićeva poznavatelja Franje Marića potvrđuje nam da je Napredak otkupio i to posljednje, dragocjeno Andrićevo pismo mladoj zagrebačkoj studentici. A Julijana bi u dogovoru sa zagrebačkim Napretkom trebala napisati i knjigu o ovim pismima, ali i o mogućim poveznicama Andrićevih književnih djela sa stvarnim likovima iz njegova života poput Eugenije Gojmerac.
Julijana Matanović podsjeća i da je smrt Eugenije Gojmerac potresla Miroslava Krležu koji u dnevniku piše: “Umrla je Eugenija Gojmerac, a ljudi prolaze Jurjevskom kao da se nije dogodilo da je umrla Eugenija Gojmerac. Fraza da život ‘teče dalje’ glupa je, nesumnjivo, a da život doista teče, to nije ni mrvu mudrije od te blesave fraze, i tako ljudi teku Jurjevskom ‘doista dalje’ kao da Eugenija Gojmerac nije umrla.”
Treba podsjetiti i da između Napretka i Andrića postoji trajna veza jer je budući nobelovac bio Napretkov stipendist. Tako je studij u Zagrebu na Mudroslovnom fakultetu Kraljevskog sveučilišta započeo uz stipendiju “Napredka - društva za potpomaganje naučnika i gjaka Hrvata-katolika za Bosnu i Hercegovinu od 600 K podijeljenu 25. rujna 1912”.
U zagrebačkom Napretku ističu da u vlastoručnoj ispunjenoj upisnici Ive Andrića na zagrebački fakultet od 14. 10. 1912. piše da je po vjeroispovijesti rimokatolik, da mu je materinski jezik hrvatski i da stanuje u Kačićevoj ulici br. 21 u Zagrebu. I u vlastoručno napisanoj upisnici na Filozofski fakultet u Krakovu u travnju 1914. godine Andrić navodi da je po vjeroispovijesti katolik, a po nacionalnosti Hrvat.
Pogledajte video o misterioznim ljudima - tko su zelena djeca, svjedokinja Kennedyjeva ubojstva...
"...sjeti me se u oporuci.", piše Andrić mladoj, teško bolesnoj, umirućoj osobi. Kakav moraš biti čovjek da to učiniš? Velik pisac, no nula od čovjeka..