Izložba o zajedničkom radu i životu slavnog umjetničkog tandema Marine Abramović i Ulaya, otvara se 30. studenog u ljubljanskoj Cukrarni, na njihove rođendane i datum kada su se upoznali i počeli priču u kojoj, rekla je Abramović, nije bilo samo ljubavi, nego i mržnje, ali i oprosta.
"ART VITAL – 12 godina tandema Ulay/Marina Abramović" prvi je i najopsežniji prikaz perioda od 1976. do 1988. u kojemu su bili ljubavni par, ali i umjetnički duo koji je imao ključnu ulogu u oblikovanju performansa - od prvog „Relation in Space” na Venecijanskom bijenalu do oproštajnog na Kineskom zidu „The Great Wall Walk”.
"Ulay nije bio laka osoba, bio je divan, karizmatičan, zanimljiv i seksi, ali i jako kompliciran. Imali smo uspone i padove, kada je bilo ljubavi bilo je lijepo, kada je bilo mržnje bilo je grozno, ali na kraju je došao i oprost", rekla je Abramović na konferenciji za novinare. Ulay je preminuo 2020. u Ljubljani, u gradu u kojem je, napomenula je, pronašao svoj mir pa joj je drago što se upravo ondje održava izložba.
Prisjetila se kako su se sreli na njihove rođendane i zaljubili gotovo istu noć, dogovorili se da će se sresti nakon mjesec dana, otprilike na pola puta između Amsterdama i Beograda, u Pragu, i tada su odlučili da će živjeti zajedno. Vratila se u Beograd, nisu se vidjeli tri mjeseca i razgovarali samo telefonom. "Računi su bili veliki pa je mama zaključala telefon u ormar. Spakirala sam se i otišla u Amsterdam, mama je prijavila moj nestanak policiji, a oni su joj rekli da, kako sam imala 29 godina, vjerojatno imam pametnijeg posla nego biti doma", rekla je.
Kaže da je mislila kako će zauvijek biti zajedno, a nakon prekida morala je pronaći samo svoj umjetnički jezik, no od performansa nije odustala niti dok je radila kao profesorica. Ponovni susret s Ulayem dogodio se slučajno, u Indiji, u odmaralištu za meditaciju, gdje je on bio s novom partnericom Lenom Pislak, koja danas vodi njegovu zakladu i zaslužna je za izložbu u Cukrarni. "Svi vole glorificirati prošlost, ali naš odnos bio je pun drame i mržnje, tada nismo ni razgovarali no kad smo se sreli na tom mjestu sav bijes i otrov izašao je iz mog tijela, vidjela sam to kao poruku svemira da se tamo nađemo i pomirimo."
U impresivnom prostoru bivše šećerane, u suradnji sa Zakladom Ulay te arhivom Marine Abramović i Sydney Fishman, predstavljeni su videozapisi, fotografije, performansi, crteži, skice, osobne bilješke i pisma te dokumentarni i dnevnički zapisi, javni nastupi i intimni procesi. Postav nije kronološki, već fokusiran na pojedine faze njihova rada i performansa. Među izlošcima su i ikonički Citroënov kombi u kojem je dvojac živio i putovao, rekonstruirani prostori njihovih poznatih performansa te slavne vaze Sunce i Mjesec u ljudskoj veličini koje su izlagali nakon što su prekinuli vezu i umjetničku suradnju.
Abramović kaže kako je izložba velika, ali nije dosadna, jer osim što prikazuje njihovu intimu što mnogi umjetnici obično ne dopuštaju, donosi nove verzije njihovih performansa. "Naporno smo radili, ipak je to 12 godina na četiri etaže, a da nisam prepustila kontrolu kustosicama teško bih odabrala iz ogromnog materijala i izbor bi bio presubjektivan."
S obzirom na to da je kao i mnogi današnji mladi umjetnici imala problema s cenzurom i restrikcijama dok je živjela u Beogradu, poručila im je da se ne trebaju nikoga i ničega bojati, ne treba ih biti briga što će tko reći, samo trebaju slijediti svoje srce i biti hrabri. "Ne volim sjećanja i razmišljanja o prošlosti. Mi iz ovog dijela svijeta uvijek smo nostalgični, nesretni što živimo ovdje, ali nesretni i kad odemo. Ovo na izložbi više nije moj materijal, Ulay je umro, ali vjerujem da energija nikada ne umire i da je negdje u svemiru, što je divno", napomenula je.
Rekla je da više voli razmišljati o budućnosti, pa je i isplanirala svoj sprovod, tri lijesa na tri lokacije u isto vrijeme - u Amsterdamu, Beogradu i New Yorku, ali nitko neće znati gdje je tijelo. "Nitko neće nositi crno, bit će puno politički nekorektnih šala. Imala sam nevjerojatan život i planiram ludi sprovod."
Uz izložbu je objavljena i fotoknjiga "Ljubav. Mržnja. Oprost", koja pruža uvid u turbulentno razdoblje nakon prekida njihove veze, kao i razgovor Abramović s Lenom Pislak, koja je rekla da se uvijek divila njezinom radu, a iako su prošle razne faze u svom odnosu danas su najbolje prijateljice.
Kustosice izložbe su umjetnička voditeljica Cukrarne Alenka Gregorič i profesorica na bečkoj Akademiji likovnih umjetnosti Felicitas Thun-Hohenstein. Thun-Hohenstein rekla je kako su postavljajući izložbu pratili njihovo putovanje na kojemu su bili neodvojivo isprepleteni i stvarali svoj način razmišljanja o zajedničkom životu, komunikaciji i umjetnosti pregovaranja, što je osobito važno i danas. Gregorič se prisjetila kako su se suočili s ogromnom količinom arhiva jer je dvoje umjetnika sve čuvalo kao „hrčci”, no nisu htjeli staviti samo ljubav u prvi plan nego i umjetnost, što im je otvorilo mnoge nijanse.
Blaž Peršin, ravnatelj Muzeja i galerija Grada Ljubljane, rekao je kako Cukrarna od otvorenja prije četiri godine nije imala ovako veliki projekt, najavivši da će izložba gostovati u inozemstvo, ali vjeruje i da će mnogi posjetitelji doći iz inozemstva radi nje.
Izložba će biti otvorena do 3. svibnja.