Bio je 8. travanj 1820. godine kada je grčki seljak Yorgos Kentrotas na svom polju na otoku Milosu, tada dijelu Osmanskog Carstva, tražio kamenje za gradnju.
Kopajući u blizini ruševina antičkog grada, naišao je na zakopanu nišu u kojoj se skrivalo nešto nevjerojatno. Prvo je ugledao gornji dio mramornog kipa žene, a da nije ni slutio kako je upravo otkrio jedno od najznačajnijih djela antičke umjetnosti.
Sudbina je htjela da se u tom trenutku na otoku nađe i Olivier Voutier, mladi časnik francuske mornarice i amaterski arheolog. Prepoznavši golemu vrijednost pronalaska, nagovorio je Kentrotasa da nastavi s iskapanjem, nakon čega su zajedno otkrili i donji dio kipa, danas poznatog kao Venera Miloska koaj se čuva u Louvreu.
Vijest o senzacionalnom otkriću brzo se proširila. Voutier je obavijestio francuskog veleposlanika u Carigradu, markiza de Rivièrea, koji je odmah shvatio da Francuska mora doći u posjed tog remek-djela. Uslijedila je prava diplomatska utrka s vremenom. Dok su Francuzi pripremali brod i sredstva, lokalni osmanski dužnosnik već je dogovorio kupnju kipa kako bi ga poslao sultanu na dar.
U napetim pregovorima, francuski izaslanik uspio je doslovno preoteti kip dok se ukrcavao na brod za Carigrad. Nakon što je seljaku i posrednicima isplaćeno oko tisuću franaka, skulptura je žurno prevezena u Francusku, gdje je već godinu dana kasnije, u ožujku 1821., predstavljena kralju Luju XVIII. kao veličanstveni trijumf francuske kulture.
Dolazak Venere u Pariz nije mogao biti u boljem trenutku. Francuska je nakon Napoleonovog poraza bila prisiljena vratiti brojna opljačkana umjetnička djela, uključujući i slavnu Veneru Medici, koja je vraćena u Firencu. Louvre je izgledao prazno, a nacija je trebala novi simbol kulturnog prestiža. Venera Miloska, sa svojom gracioznošću i monumentalnošću, postala je središnji dio propagandne kampanje. Francuske vlasti promovirale su je kao superiorno djelo, utjelovljenje savršene ženske ljepote i remek-djelo koje nadmašuje sve što su morali vratiti. Ubrzo je postala nezaobilazna atrakcija Louvrea i jedan od najprepoznatljivijih kipova na svijetu, diveći se umjetnicima i kritičarima kao vrhunac estetike.
Najveća zagonetka koja okružuje Veneru Milosku jest, naravno, nedostatak njezinih ruku. Popularna legenda govori o žestokoj tučnjavi između francuskih mornara i turskih vojnika na plaži tijekom koje su se ruke odlomile, no to je samo mit. Većina stručnjaka danas se slaže da su ruke bile odlomljene stoljećima prije njezina otkrića. Skice koje je Voutier nacrtao neposredno nakon pronalaska prikazuju kip bez ruku. Ipak, uz skulpturu je pronađeno nekoliko fragmenata, uključujući i dio lijeve ruke sa šakom koja drži jabuku. To je potaknulo najrašireniju teoriju da je kip prikazivao Afroditu koja u ruci drži "jabuku razdora", nagradu koju joj je Paris dodijelio kao najljepšoj božici. Prema toj rekonstrukciji, desna ruka vjerojatno je pridržavala draperiju koja joj klizi s bokova.
Iako je misterij ruku ostao neriješen, puno veća prijevara dogodila se s identitetom autora kipa. Naime, uz Veneru je pronađeno i postolje s natpisom koji je jasno identificirao kipara kao Aleksandra iz Antiohije, umjetnika iz helenističkog razdoblja (otprilike 130. – 100. pr. Kr.). Ta je činjenica predstavljala ogroman problem za francuske vlasti i stručnjake iz Louvrea. Oni su javnosti predstavljali kip kao djelo iz znatno cjenjenijeg klasičnog razdoblja, pripisujući ga čak slavnom Praksitelu. Priznanje da je djelo helenističko, tada smatrano razdobljem dekadencije u grčkoj umjetnosti, narušilo bi auru savršenstva stvorenu oko kipa. Kako bi izbjegli neugodnost i sačuvali priču o "klasičnom remek-djelu", postolje je ubrzo nakon dolaska u Pariz misteriozno nestalo i nikada više nije pronađeno.
Venera Miloska nije samo ikona umjetnosti, već i svjedok burne povijesti. Preživjela je nasilne nerede Pariške komune 1871. godine, kada je na vrijeme skrivena u drvenom sanduku u podrumu policijske postaje, koja je kasnije izgorjela do temelja. Njezino najdramatičnije putovanje dogodilo se uoči Drugog svjetskog rata. U jesen 1939. godine, zajedno s drugim neprocjenjivim djelima poput Nike sa Samotrake, evakuirana je iz Louvrea i skrivena na sigurnom u dvorcu Château de Valençay u unutrašnjosti Francuske, gdje je dočekala kraj rata. Danas, više od dva stoljeća nakon što ju je Yorgos Kentrotas iskopao iz zemlje, Venera Miloska i dalje stoji u Louvreu, privlačeći milijune posjetitelja. Njezina ljepota, naglašena upravo njezinom nesavršenošću, te priča o otkriću, intrigi i prijevari, čine je vječnim simbolom čija privlačnost s vremenom samo raste.
*uz korištenje AI-ja
Otvori KEKS Pay
