Shakespeare na steroidima, Mahler kroz kojeg odjekuju zvukovi elipsa helikoptera i rafala automatskih pušaka, Valentina Turcu u vrhunskoj formi i zreloj fazi (svjetski) velike koreografske karijere. To je "Othello" Baleta HNK u Zgrebu sveden na samo jednu rečenicu. Onu koja tek naznačuje višeslojnost baletnog spektakla koji je novi veliki hit središnje nacionalne kazališne kuće.
Na samom završetku sezone i uoči odlaska ravnatelja Baleta Massimiliana Volpinija iz Zagreba, nakon odrađenog četverogodišnje mandata, nije ni moguće zamisliti bolji kraj. Prvenstveno je to trijumf Baleta HNK Zagreb koji je u sezoni publici isporučio tri velika baletna hita: novog "Orašara" po Nurejevu, predivno raskošnu "Trnoružicu" i gotovo nestvarnog "Othella" kao doslovni šećer na kraju sezone u kojem je zagrebački Balet postao - kako to Valentina Turcu kaže - Kraljevski zagrebački balet.
Njen autorski rukopis i ovdje je jasan: kroz neoklasični balet ona je priču o velikom ratniku i najvećem manipulatoru kojeg poznaje svjetsko dramsko pismo 'prevela' u naše doba i jasno nam pokazala ne samo da živimo u vremenu strašnih ratova nego da je to Jagovo vrijeme u kojem (od Shakespearea do danas) nemilice stradavaju i krivi i nedužni dok zlikovci i manipulatori uporno napreduju i 'drmaju' svijetom. Učinila je to kroz koreografiju, režiju, dramaturgiju i stvaranje glazbenog koncepta. Sve četiri strane tog posla odrađene su besprijekorno; glazba zvuči kao da je pisana za njenog "Othella", dramaturgija je jasna i koncizna, režija balansira napetost bitaka s nježnim pasažima velike ljubavi, ali kruna svega je koreografija u kojoj autorica uspijeva precizno profilirati sve likove te ih i istovremeno prikazuje velike grupne plesne scene učiniti moćnim i zaista do sada neviđenim u našim baletima. Možda je najlakše to objasniti na dva velika plesna dueta; jedan je čisti iskaz ljubavi i strasti i plešu ga Othello i Desdemona, a drugi slika toksične muške dominacije nad ženom i plešu ga Jago i Emilia.
Čvrsta podrška u svemu joj je njena autorska ekipa: scenograf Marko Japelj je promišljeno minimalistički i crn s natruhama svjetla koje sjajno rješava Vesna Kolarec. Kostimi Alana Hranitelja su također vrh njihove dosadašnje suradnje; crni, militaristički, moćni i zavodljivi istovremeno. Posebno zadivljuje upotreba bijele boje, jer iz tog crnila iskaču Dezdemonin šal i košulja, blistavo bijeli kao jasan znak da nevinost u tom okrutnom svijetu ne može preživjeti. Veliki doprinos zvučnoj slici "Othella" dao je i George Stanciu, autor originalne skladbe (koja je idealno "sjela" u Mahlera) i zvučnih efekata. Za vrhunsku formu i besprijekorno rasplesanu (čak i kada u rukama imaju oružje) sliku cjelokupnog ansambla 'krivi' su i asistent koreografkinje Tamás Darai, te baletni majstori Mihaela Devald Roksandić i George Stanciu.
Naravno, sve to bile bi tek odlične autorske zamisli da nema talenta, truda, "krvi, suza i znoja" koje su u svaki plesni pokret uložili članovi Baleta HNK Zagreb. Ono što u velikim, ansambl plesnim scena doslovno osvaja gledatelje jest jedinstveno zajedništvo koje su uspjeli postići. Ovdje svatko pazi na svakoga te su dosegli rang zajedničke suigre kakvoj se divimo u dramskim predstavama. "Othello" je prvenstveno muška priča, priča o ratovima i polici, ona u kojoj su žene tek 'ukrasi' čak i kada oružje šuti. I zato ovaj balet u prvom redu počiva na dvojici plesača.
Na sreću u Zagrebu žive i rade dva nacionalna baletne prvaka koji su i ovim ulogama pokazali zašto zaslužuju epitete miljenika zagrebačke baletne publike. Na premijeri smo gledali prvu postavu u kojoj naslovnu ulogu pleše Guilherme Gameiro Alves, plesač koji je iz rodnog Portugala u Zagreb došao kao veliki plesač, da bi kroz uloge koje je ovdje dobio izrastao u istinsku baletnu zvijezdu koja suvereno može stati na baletnu scenu Londona ili New Yorka. Čvrsto uz njega stoji Takuya Sumitomo ovdje u najtežoj ulozi - ulozi Jaga. O njegovoj tehnici i skokovima ne treba više trošiti riječi već naglasiti da u ovoj ulozi posebno osvaja glumom i to u velikom finalu. Iva Vitić Gameiro nije samo nježna zaljubljene žena veće je njena Desdemona i žena ratnica, dok je Rieka Suzuki Sumitomo suvereno otplesala ulogu Emilije. Na premijeri je posebno zablistao Taiguara Goulart u ulozi Cassia, a treba spomenuti i odlične izvedbe ostalih solista Simona Yoshide, Lucije Radić Pálinkó i Atine Tanović.
Otvori KEKS Pay
