Početak nove kazališne sezone pripada Festivalu svjetskog kazališta, koje su 2003. godine osnovali redatelj Ivica BuIjan i intendantica HNK Rijeka Dubravka Vrgoč. Idealan je to uvod u nove kazališne avanture u kojem publika ima prilike vidjeti neke od najuzbudljivijih predstava današnjice (sjećamo se tako senzacionalnog otvaranja festivala 2021. godine kada je ispred HNK Zagreb, tijekom predstave talijanskog Teatra dei Venti, postavljen kit za predstavu"Moby Dick"), a kazalištarci dobiju uvid u teme kojima se bave neka od najvažnijih kazališta današnjice, ali i u nove estetike i nova redateljska rješenja.
Naravno, svako je izdanje festivala jako onoliko koliko su jake njegove predstave, a Dubravki Vrgoč i Ivici Buljanu treba odati priznanje da su i u izdanjima festivala, grcajući u nedostatku sredstava, ali i prostora za igru, u Zagreb doveli predstave koje se i danas ne samo pamte nego i prepričavaju.
Treba se stoga nadati da će takve emocije ostaviti i 22. sezona festivala, koja donosi četiri vrlo različite predstave. Festival otvara predstava "Lacrima" (suza na talijanskome), priča o vjenčanoj haljini engleske princeze, koja će biti izvedena 13. rujna u 19 sati te 14. rujna u 15 sati u ZKM-u. Naravno, nije to "sapuničarska" priča o vjenčanju iz bajke, već ozbiljna analiza današnje pozicije radničke klase. Priču gledatelji vide iz pozicije radnica u Francuskoj, Indiji i Vijetnamu koje šiju tu haljinu, a autorica Caroline Guiela Nguyen, jedna od najvažnijih redateljica svjetskog kazališta, ovdje precizno (baš kao kod rukom šivanih modela visoke mode) spaja nevidljive niti globaliziranog rada, naslijeđa kolonijalizma i svakodnevne borbe za dostojanstvo radnika. Predstava je praizvedena na lanjskom Festivalu d'Avignon, zatim je igrala u matičnom Théâtre National de Strasbourg, pariškom Odéonu, münchenskom Kammerspiele, Théâtre Vidy-Lausanne, Barbican Centru u Londonu, te na festivalima u Tokiju i Montrealu, a ovo je gostovanje važno i zato što je to prva predstava Caroline Guiela Nguyen koju će vidjeti publika našeg dijela svijeta.
Slijedi predstava "Sans Tambour", priča o iznenadnom urušavanju kuće i ljudi koji u njoj žive, koja igra u Gavelli 20. rujna, a u Zagreb stiže nakon izvedbi na Festivalu d'Automne, Festivalu u Avignonu i drugim važnim festivalima. Njen autor Samuel Achache ovdje spaja glazbu, arhitekturu i raspad identiteta te time gradi jedinstvenu kazališnu strukturu u kojoj je glazba doslovno jedan od najvažnijih dijelova priče, a ne tek puka ilustracija, kao što smo to naviknuli čuti u kazalištu. Ovdje glazba Roberta Schumanna postaje fragmentirani materijal kroz koji se rekonstruira dom, zajednica, intima, a preporuka su za ovu predstavu i njena uzbudljiva tehnička rješenja; scenografija se doslovno raspada, zidovi se ruše, objekti gube funkciju, dok izvođači i glazbenici u tom kaosu pokušavaju obnoviti kuću, ali i sebe same, kako bi raspad postao novi početak.
Nakon dvije velike predstava stiže jedna duboko intimna – "Héritage" (naslijeđe na francuskom) u kojoj belgijski kazališni autor Cédric Eeckhout i njegova majka Jo Libertiaux zajedno na pozornici pokušavaju rekonstruirati ono što u njihovu odnosu nikada nije bilo izgovoreno. Svjetska kritika, a "Héritage" je već izveden u Théâtre de la Bastille u Parizu, na Kunstenfestivaldesarts u Bruxellesu, u Schaubuhne u Berlinu, ovu predstavu već naziva kazališnom arheologijom koja istražuje posebnosti roditeljskog, tj. obiteljskog jezika, kao i odnose između osobnog iskustva i krize identiteta. Možda najbolja pozivnica na "Héritage" glasi: "Ovo je tiha i dirljiva predstava, u kojoj se dramaturgija gradi oko odsutnosti, pauza, u mikro gestama. Ovo je kazalište kao oblik slušanja, prisutnosti, zajedništva." "Héritage" igra u Kerempuhu 23. rujna.
Festival sa svojom novom predstavom zatvara stalni gost Zagreba i Festivala svjetskog kazališta talijanski pisac, glumac i redatelj Pippo Delbono (sjećamo se i njegove predstave "Evanđelje" koju je 2015. godine, nakon pozornica širom Europe, režirao u HNK Zagreb i nezaboravne Alme Price u njoj). Ovaj put Delbono će se 27. rujna u Gavelli predstaviti novom predstavom "Il risveglio" (buđenje na talijanskom) koja govori o ratu. Riječ je o poetskom i fizičkom ritualu koji je nastao iz meditacija o ratu, gubitku i dostojanstvu čovjeka. Delbono sa svojom skupinom, uz glazbu Giovannija Ricciardija, postavlja pitanje koje nikada nije bilo važnije postaviti nego u ovo naše doba, a koja glasi: kako ponovno živjeti nakon što je sve stalo. Odgovore će pronaći i zagrebačka publika nakon što je predstava izveden u milanskom Piccolo Teatru, Théâtreu du Rond-Point u Parizu te na nizu uglednih festivala. •