Nova zbirka priča "Vidimo se na papiru" autorice Đurđice Čilić upravo je objavljena u izdanju V.B.Z., donoseći nastavak prepoznatljivog, suptilnog i emocionalno preciznog autoričina rukopisa započetog knjigama "Fafarikul" i "Novi kraj".
Riječ je o zbirci autobiografskih priča i zapisa koja čitatelja uvodi u intiman svijet obitelji, obilježen gubitkom i bolešću, ali i svakodnevicom koja neumoljivo ide dalje, najavljuje nakladnik. Prateći sina na studij u inozemstvo, autorica se vraća vlastitim sjećanjima na djetinjstvo i studentske dane, dok se kroz epizodu ljetovanja kćeri u Karinu prelamaju posljednja desetljeća života na ovim prostorima. Sjećanja u ovoj knjizi istodobno su snažna i krhka – oblikuju život, ali ostaju nepouzdana, baš kao i odnosi koje autorica uporno pokušava razumjeti i očuvati.
Prema najavi, u svojim tekstovima Čilić se potvrđuje kao iznimna promatračica svakodnevice bilježi prizore iz „stražnjih dvorišta“, usputne razgovore, sitne sukobe i tihe trenutke, od kojih gradi prepoznatljiv i blizak književni svijet. Taj svijet nije idealiziran: on je proturječan, nesavršen i često grub, ali u njemu i dalje postoji prostor za bliskost, empatiju i razumijevanje.
Knjiga donosi i jasnu etičku nit – ideju da se na agresiju ne mora odgovarati istom mjerom, već da su blagost i toplina mogući odgovori čak i u najnapetijim situacijama. Upravo zbog toga "Vidimo se na papiru" nadilazi okvire književnog užitka i djeluje gotovo terapeutski, podsjećajući na vrijednost pažnje, solidarnosti i ljudskosti, zaključuju iz V.B.Z.-a.
Đurđica Čilić rođena je 1975. godine u Livnu. Osnovnu školu završila je u Vitezu, gimnaziju u Zenici, a od 1994. živi u Zagrebu gdje radi na Filozofskom fakultetu. Uz književni rad, bavi se znanstvenim i stručnim proučavanjem književnosti te prevodi suvremenu poljsku prozu i poeziju. "Vidimo se na papiru" njezina je treća prozna knjiga.