Svijet glazbe oprašta se od Davida Clayton-Thomasa, kanadskog pjevača britanskog podrijetla čiji je snažan, baritonski vokal definirao zvuk pionira jazz-rocka, benda Blood, Sweat & Tears. Preminuo je u srijedu u bolnici St. Michael's u Torontu u 84. godini. Iako uzrok smrti nije službeno objavljen, njegova je obitelj potvrdila da se borio s teškom bolešću. Clayton-Thomas ostat će upamćen kao jedan od najprepoznatljivijih glasova svoje generacije koji nam je donio pjesme od hita "Spinning Wheel" do kultnih obrada "And When I Die" i "You've Made Me So Very Happy".
Rođen je kao David Henry Thomsett 13. rujna 1941. u Surreyu u Engleskoj, kao sin kanadskog vojnika i engleske pijanistice koji su se upoznali tijekom Drugog svjetskog rata. Nakon rata, obitelj se preselila u predgrađe Toronta, no umjesto mirnog djetinjstva, David je proživljavao pakao. Zbog nasilnog oca, koji ga je redovito tukao, s četrnaest je godina pobjegao od kuće. Živio je na ulici, spavajući u napuštenim zgradama i parkiranim automobilima, kradući hranu da preživi. Tinejdžerske godine proveo je ulazeći i izlazeći iz popravnih domova i zatvora zbog skitnje, sitnih krađa i tučnjava. Upravo iza rešetaka dogodila mu se prekretnica - jedan zatvorenik ostavio je za sobom staru gitaru na kojoj je David sam naučio svirati, otkrivši u glazbi bijeg i svrhu.
Nakon izlaska iz zatvora 1962. godine, promijenio je ime u David Clayton-Thomas kako bi se distancirao od problematične prošlosti. Uronio je u glazbenu scenu Toronta gdje ga je pod svoje okrilje uzeo rockabilly velikan Ronnie Hawkins. Ubrzo je predvodio vlastite sastave, prvo The Fabulous Shays, a zatim The Bossmen, jedan od prvih rock bendova s izraženim jazz utjecajima. S njima je 1966. snimio antiratnu pjesmu "Brainwashed", koja je postala veliki hit u Kanadi. Ipak, prava slava čekala ga je u New Yorku, kamo se preselio iste godine. Preživljavao je svirajući po klubovima u Greenwich Villageu, gdje ga je jedne večeri čula folk pjevačica Judy Collins.
Oduševljena njegovim sirovim i emotivnim nastupom, preporučila ga je svom prijatelju Bobbyju Colombyju, bubnjaru benda Blood, Sweat & Tears. Sastav je bio u potrazi za novim pjevačem nakon odlaska Ala Koopera, a Clayton-Thomasov moćni glas bio je savršen za njihovu fuziju rocka, jazza i bluesa. Ta kemija rezultirala je njihovim drugim, istoimenim albumom iz 1968. godine, koji je postao globalni fenomen. Prodan je u više od deset milijuna primjeraka, a 1970. osvojio je Grammyja za album godine, pobijedivši pritom "Abbey Road" Beatlesa i "Crosby, Stills & Nash". Tri singla s albuma - "Spinning Wheel", "And When I Die" i "You've Made Me So Very Happy" - dosegnula su drugo mjesto Billboardove ljestvice.
Na vrhuncu slave, bend je bio jedna od glavnih atrakcija Woodstocka 1969. godine. Međutim, njihova je karijera ubrzo krenula neočekivanim smjerom. Godine 1970. bend je, na poticaj američkog State Departmenta, otišao na kontroverznu turneju po komunističkim zemljama Istočne Europe. Odluka je izazvala bijes kod dijela publike i kritike, koji su ih optužili za suradnju s Nixonovom administracijom u vrijeme Vijetnamskog rata. Tek desetljećima kasnije, u dokumentarcu "What the Hell Happened to Blood, Sweat & Tears?", otkriveno je da je bend bio ucijenjen: Clayton-Thomas, kao kanadski državljanin s kriminalnim dosjeom, bio je pred deportacijom, a turneja mu je osigurala dozvolu za rad u SAD-u.
Iscrpljen stalnim turnejama i pritiskom, Clayton-Thomas je 1972. napustio bend. Vratio im se nekoliko godina kasnije, no zlatno doba je prošlo. Godine 2004. trajno se vratio u Toronto, posvetivši se solo karijeri i humanitarnom radu s problematičnim mladima. Za svoj doprinos glazbi primljen je u Kanadsku glazbenu kuću slavnih 1996. godine, a iza sebe je ostavio kćeri Ashleigh i Christine.
*uz korištenje AI-ja
Otvori KEKS Pay
