Paulina Jazvić podjednako je uspješna slikarica, kiparica i autorica instalacija sklona provokacijama. Pamtimo prije dvije godine u Francuskom paviljonu izloženu njenu skulpturu/instalaciju sastavljenu od mnogo identičnih sjekira koje, polegnute i oštricama uperenim uvis duž stolnjakom prekrivene površine izdužena stola, asociraju na samoposluživanje u stilu popularnih švedskih stolova, pri čemu bi se rezultat takve djelatnosti – osobito u stresovima, proturječjima i neizvjesnošću bremenitoj suvremenosti, čega je autorica itekako svjesna – mogao izroditi i u nešto fatalno i destruktivno. Sada je u Galeriji Kranjčar izložila slike, ciklus i izložbu metaforički je naslovila “Autistični pejzaži”, a njeni najnoviji likovi bez iznimke su otuđeni i uglavnom ih zatječemo u apsurdnim pozama, položajima i situacijama.
– Paulina nam, zapravo, na duhovit način vizualizira svoje nade i strahove, ali i dojmove o svijetu u kakvom smo trenutačno prisiljeni obitavati. Na izložbi je tako zastupljena i slika s prikazom dvojice muškaraca koji s glavama posve zabijenim u plastične prometne čunjeve apatično i posve besciljno stoje uz kolnik. Oni, dakako, nisu u mogućnosti razaznati ništa oko sebe, pa tako ni veliki reklamni pano s kutijom za šibice te adekvatnim natpisom “playing with matches”. Nedvojbeno se radi o gorkim humorom prožetom, diskretnom, ali istodobno i nedvosmisleno iskazanom komentaru na trenutačnu, nimalo ružičastu, svjetsku situaciju. Na jednoj slici pak muškarca i ženu prikazuje samo od struka naniže. Tamo gdje bi trebao doći muški ili ženski torzo, nalazi se prikaz nogu koje pripadaju suprotnome spolu. Ili možda ipak rodu? Tu se Paulina uspješno i na sebi svojstveno ironičan način dotiče trenutačno obilato eksploatirane rodno-identitetske problematike – kazao je kustos Vanja Babić.
