U ponedjeljak nas na Prvom programu Hrvatske televizije očekuje posljednja epizoda znanstveno-putopisne serije "AHA!". Projekt je to Tamare Babun i Une Radić iz produkcijske kuće Wolfgang&Dolly, koje nas u ovom sjajnom serijalu vode po svijetu kako bismo upoznali ponajbolje hrvatske znanstvenike koji žive i rade u inozemstvu, a za koje bismo u domovini itekako trebali znati. Za voditelja su pak odabrale glumca i redatelja Ivana Đuričića, koji uspijeva utažiti našu znatiželju razgovarajući s ljudima poput Dražena Preleca, stručnjaka za bihevioralnu ekonomiju, teorijske meteorologinje Nedjeljke Žagar i fizičarke Ane Sunčane Smith.
A u zadnjoj će epizodi Đuričić profesoricu na Sveučilištu Aalborg u Kopenhagenu Ivu Ridjan Skov upitati sve što želimo znati o jednoj od gorućih tema današnjice – energetskoj tranziciji i prijelazu s fosilnih goriva na održive izvore energije.
Kako se uopće dogodilo da ste se našli u ulozi voditelja dokumentarne serije?
Autorice serije Tamara Babun i Una Radić pozvale su me u ovaj projekt jer poznajemo se već s fakulteta, ali odonda nismo imali priliku često surađivati. Pretpostavljam da su one procijenile da ću se ja dobro snaći u tom formatu, ali one bi trebale imati bolji odgovor na to pitanje! Uopće nisam znao što me čeka, ali mi se od početka svidjela ideja jer inače volim taj tip dokumentaraca, a i privukla me mogućnost putovanja pa sam odmah sam bez razmišljanja rekao – da. No, prvi dan kad smo došli na snimanje, dok sam se ujutro u hotelu oblačio u kostim, odjednom sam shvatio da zapravo nemam pojma u što sam se uvalio i što trebam raditi. Bilo je to nešto potpuno drugačije onog što sam do sada radio pa me malo uhvatila panika! Ipak, imao sam veliko povjerenje u Tamaru i Unu i vjerovao da znaju zašto su angažirale baš mene te sam se prepustio njima i mislim da je na kraju sve ispalo dobro. Sve je krenulo, naravno, od njihove ideje, scenarija i pitanja, no tijekom snimanja prirodno se dogodilo, jer sam i inače u životu užasno znatiželjna osoba, da uz pitanja koje su one pripremile imam još i puno svojih. Neka od njih pokazala su se zanimljivima i završila su u epizodama tako da smo se dogovorili, ako budemo snimali drugu sezonu, što se toplo nadam, da ću i ja biti jedan od scenarista, čemu se veselim.
Vrlo je zanimljiv i sam koncept serije, u kojem vi kao "prosječna" osoba koja se ne bavi znanošću ispitujete sva pitanja koja i nas kao publiku zanimaju!
To i jest bila Tamarina i Unina ideja, pa i razlog zašto su odabrale glumca, odnosno mene za ovo. Upravo zbog toga što se radi o vrlo složenim i ponekad kompliciranim temama, ja sam postao produžena ruka publike koja s tim znanstvenicima razgovara o svemu onome o čemu bi razgovarao svatko od nas. A kako su to zaista pametni ljudi koji imaju mnogo toga za reći o različitim temama – jer mi se tu u seriji ne bavimo samo onime što oni rade, nego i gradom u kojim žive i koji je na neki način svakog od njih oblikovao – dotičemo se i nekih općih ljudskih pitanja koja bi svatko od nas postavio jer nas zanimaju odgovori tih pametnih i obrazovanih ljudi.
Odličan je i sam izbor sugovornika koji sjajno uspijevaju komplicirane koncepte objasniti na svima pristupačan način. Kako ste ih birali?
Moje iskustvo je, moram priznati, da što su ljudi veći stručnjaci u svom polju i što su dublje u materiji i obrazovaniji, to i lakše objasne ono čime se bave nekome tko je izvan tog područja. Što bolje poznaješ o ono o čemu govoriš, to ćeš i lakše objasniti. Imali smo nekoliko kriterija pri odabiru. Htjeli smo, naravno, prikazati znanstvenike koji su u svom području napravili velike i svjetske karijere jer svatko od njih je u svom području zaista međunarodno priznat. Također, htjeli smo se više fokusirati na one znanstvenike koji nisu toliko prisutni u našim medijima, odnosno one koje naša javnost ne poznaje toliko dobro. Treći je faktor, naravno, bio pronaći one koji bi na to pristali i koji bi unutar svojih gustih rasporeda mogli pronaći vremena za nas.
U uvodu svake epizode posebno spominjete i svoju učiteljicu dramske Zvjezdanu Ladiku. Ona je, da se naslutiti, imala veliki utjecaj na vas?
Zvjezdana Ladika je sigurno jedna od osoba koja me oblikovala i imala veliki utjecaj na formiranje moje ličnosti. Ja sam na dramsku k njoj došao s osam godina, kao zaista malo dijete i k njoj sam išao sve do Akademije. Beskrajno sam zahvalan da sam imao tu mogućnost i to iskustvo jer je Zvjezdana Ladika zaista bila dramski pedagog svjetskog glasa i kalibra, iznimno priznata u svjetskim razmjerima dramske pedagogije tako da sam od nje jako puno naučio. No, osim što nam je usadila ljubav prema kazalištu i zarazila nas kazalištem, svima je širila interese. Čime god smo se bavili u radu na nekoj predstavi, ona je uvijek išla jako široko, otvarala nam teme iz različitih vidova umjetnosti i zapravo smo životno istraživali te teme kojima smo se bavili u predstavama. Osim što mi je to bilo važno za današnji glumački život, mislim da me isto tako usmjerilo i oblikovalo te razvilo moju znatiželju. Tamo sam naučio, a to je i ono što istražujemo kroz seriju "AHA!", da nije stvar samo u traženju i dobivanju odgovora već i u otvaranju dodatnih pitanja, prostora i smjerova u kojima treba postavljati pitanja.
Posljednja predstava u kojoj smo vas mogli gledati bila je "Komik Motion Show" na kojoj ste surađivali sa slavnim Davidom Shinerom. Kakvo je to bilo iskustvo?
S Davidom je bilo divno, a i još je uvijek divno surađivati jer upravo radimo na obnavljanju te predstave. Njegova je velika želja da napravi ansambl ovdje u Hrvatskoj i za sada nam odlično ide. David je osoba s velikim iskustvom – i kazališnim i životnim – jedan je od autora Cirque du Soleila, dobitnik je nagrade Tony za predstavu na Broadwayu... Od njega svi jako puno učimo, ali jednako se tako puno i zabavljamo jer on je jedna divna i beskrajno zabavna osoba.
Dugo godina bili ste i u ansamblu kazališta Kerempuh, ali u jednom trenutku otisnuli ste se u slobodnjačke vode i postali samostalni umjetnik. Kako ste se odlučili na taj korak u nepoznato?
Život samostalnih umjetnika ima cijeli niz problema, kao i mnoge druge profesije u našoj državi, zahvaljujući sustavu. Na taj korak, da odem iz sigurnosti ansambla i sigurne plaće, odlučio sam se zato što jednostavno nisam tamo mogao istražiti svoju kreativnost do kraja. To možda djeluje kao hrabar korak, ali u mom slučaju to je bio korak za preživljavanje jer mojoj kreativnosti jednostavno nije bilo prirodno svaki dan biti u istom okruženju, osjećao sam se kao da venem. Moji interesi su na različitim stranama i htio sam ih istraživati, što se u krajnjem slučaju vidi i iz sasvim različitih projekata koje stalno radim. Odlučio sam se zato za odlazak u nesigurne vode slobodnjaštva i ta kocka se pokazala dobrom jer sam odonda napravio niz projekata koji me beskrajno vesele i koje bih inače teško realizirao.
Kako komentirate nedavne prosvjede samostalnih umjetnika?
Bojim se da većina ljudi kod nas, bez obzira čime se bave, svoju budućnost moraju osigurati sami jer se sustav ne brine za sve nas, a što je najtragičnije, ne brine se ni za najosjetljivije skupine u društvu. Nažalost svi smo više prepušteni sami sebi nego što bi to trebalo biti u jednom organiziranom društvu. Meni se osobno, moram priznati, vratio onaj osjećaj koji sam nekada davno imao, a to je osjećaj da mi svaki dan može donijeti nešto novo i da nikada ne znam što će donijeti sutra. Može se dogoditi bilo što! Ne mora se, naravno, dogoditi ništa, ali sam taj osjećaj da se sutra može dogoditi nešto novo nešto je što me tjera naprijed, gura moju kreativnost i daje mi životnu iskru.
A možete li nam ipak otkriti što za vas nosi sutra, jer čuli smo i govorkanja da pripremate puno novih projekata, pa i film o Ivi Robiću?
Trenutačno dovršavam scenarij za igrani film o Ivi Robiću, ponovno u suradnji s Tamarom Babun koja je i producentica, a i suradnica na scenariju. To je projekt koji me jako veseli i okupira već dugo, ali kao i dobar gulaš, što se dulje kuha, bit će bolji! Paralelno radim i na scenariju za seriju s kolegicom Ladom Bonacci, a pripremamo i materijale za drugu sezonu "AHA!" – ako za nju bude interesa, što se toplo nadam jer su reakcije na prvu sezonu vrlo dobre. Moram priznati da najveći dio mog vremena trenutačno ipak oduzima možda najvažnija uloga koju sam dobio u životu, a to je da sam prije tri mjeseca postao tata.
