U zagrebačkom HNK još traje slavljenička atmosfera. Prošlog tjedna – točno na dan 130. obljetnice otvaranja zgrade na Trgu Republike Hrvatske – ondje je predstavljena monografija “Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu”, koja na više od sedamsto stranica donosi povijest zgrade te umjetničkih grana opere, baleta i drame, a početkom studenoga očekuje nas svečano otvorenje HNK2 – druge scene zagrebačkog kazališta koja se smjestila u Adžijinu ulicu na Trešnjevci.
U petak, 24. listopada nas, pak, očekuje premijera jedne od najvažnijih opera talijanskog bel canta, Bellinijeve “Norme”, koju režira Dora Ruždjak Podolski. Priča je to o galskoj svećenici Normi, koja skriva zabranjenu ljubav prema Rimljaninu Pollioneu i njihovoj djeci, a kada otkrije da je izdana i kao žena i kao vođa, Norma se ne osvećuje, već podnosi žrtvu poput velike junakinje grčke tragedije. Na premijernoj izvedbi u ulozi Norme gledat ćemo Martinu Gresiju, no spektakularna izvedba očekuje nas i u utorak, 28. listopada, kada ćemo u ulozi Norme gledati Selenu Zanetti, 36-godišnju talijansku sopranisticu koja je velike uspjehe počela nizati još prije desetak godina, a u povodu gala izvedbe u zagrebačkom HNK otkrila nam je koliko je zapravo slična Normi te kako joj se sviđa naš glavni grad.
U Hrvatskom narodnom kazalištu nastupit ćete u operi “Norma” Vincenza Bellinija. Hoće li to biti prvi vaš nastup u Hrvatskoj?
Da, 28. listopada nastupit ću u ovom remek-djelu talijanskog bel canta, a bit će to moj prvi posjet Hrvatskoj, ujedno debi u Hrvatskom narodnom kazalištu, čemu se doista veselim. Također, posebno sam uzbuđena što ću upoznati publiku ovog prekrasnog kazališta!
Kako su protekle probe? Jeste li se dobro slagali s hrvatskim umjetnicima?
Probe su protekle iznimno dobro. Već sam imala priliku raditi s maestrom Morandijem, kojeg duboko cijenim zbog njegova glazbenog umijeća, a također sam surađivala s Dorom Ruždjak Podolski, koja me vodila fascinantnim i nadahnjujućim istraživanjem Normina lika. Uživala sam i u radu s divnim članovima zbora i orkestra.
Recite nam nešto više o Normi, galskoj svećenici koja skriva ljubav prema rimskom vojskovođi Pollioneu i djeci rođenoj iz te veze.
Norma je jedan od najsloženijih i najzahtjevnijih opernih likova. Jako je strastvena, a njezina ljubav prema Pollioneu i njihovoj djeci pokazuje koliko je sposobna za duboke osjećaje i odanost. Istodobno je iznimno inteligentna i autoritativna; kao svećenica i vođa posjeduje veliku duhovnu i moralnu snagu, a naposljetku vrlo hrabro priznaje svoje grijehe te smireno prihvaća smrt. Ipak, Norma je iznad svega suosjećajna. Njezina sposobnost da oprosti Adalgisi i zaštiti svoju djecu pokazuje njezino golemo srce, a s druge strane, Norma zna biti ljubomorna, impulzivna, ponosna i rastrzana – to su osobine koje daju ljudsku dubinu njezinu izvanrednom liku.
Imate li sličnosti s Normom?
Da, dijelimo neke osobine – pomalo sam impulzivna, iako to uspijevam držati pod kontrolom, a jednako kao Norma osjećam veliku strast prema ljudima koje volim i stvarima koje su mi važne. Također se smatram prilično hrabrom, iako sigurno ne toliko kao Norma, i definitivno nisam tako odlučna kao što je ona.
Je li zahtjevno utjeloviti Normu?
Uloga Norme svakako je jedna od najzahtjevnijih za sopran jer istovremeno traži kristalnu čistoću bel canta i snažan dramski intenzitet, emocionalnu dubinu i širok dinamički raspon. Primjerice, arija “Casta diva” zahtijeva savršenu kontrolu daha, tehničku preciznost i ljepotu tona, no uživam pjevati ovu ulogu zbog Normine snage i moći, ali i zbog sublimne Bellinijeve glazbe.
Zanimljivo je da je Bellini još u 19. stoljeću odlučio napisati operu o ženi vođi. Kako je tadašnja publika reagirala na ovakvu radnju opere?
Kada je prvi put izvedena u milanskoj Scali, “Norma” nije odmah doživjela trijumf. Publika isprva nije cijenila zaplet priče te je teško prihvaćala priču usredotočenu na snažnu ženu suočenu s moralnim sukobom, majčinskom ljubavlju i psihološkom dubinom, umjesto na kraljeve i ratnike. Ipak, nakon nekoliko izvedbi, Bellinijevo djelo, kao i sama Norma koju je tada utjelovila Giuditta Pasta, počela je osvajati simpatije publike te je postala opera duboke ljudskosti, a ne puki spektakl. Također, uloga Norme tijekom vremena je postala jedno od najvećih ostvarenja ikad napisanih za sopran – prekretnica u povijesti opere, cijenjena zbog emocionalne istinitosti i vokalne ljepote.
Pjevali ste u brojnim produkcijama u Beču, Münchenu, Veneciji, Palermu, Hamburgu, Stuttgartu... Imate li najdražu operu ili ulogu u kojoj ste nastupili?
Mimì iz Puccinijeve “La Bohème” definitivno zauzima posebno mjesto u mom srcu, a to je također uloga koju sam najčešće pjevala.
Postoje li uloge koje još niste imali priliku izvesti, a voljeli biste?
Moj je san jednoga dana otpjevati Toscu, još jednu Puccinijevu junakinju. Bila bi to velika umjetnička i vokalna avantura – zaljubljena sam u njezinu snagu i unutarnju vatru.
Nastupali ste u projektu “7 Deaths of Maria Callas” Marine Abramović, jedne od najpoznatijih umjetnica s Balkana. Kako je bilo surađivati s njom?
Rad s Marinom Abramović na tom izvanrednom projektu bilo je nevjerojatno životno iskustvo. I prije naše suradnje znala sam tko je Marina Abramović, štoviše, već sam bila njezina velika obožavateljica, a kada sam dobila priliku da sudjelujem u projektu “7 Deaths of Maria Callas” osjećala sam se počašćeno i preplavljeno emocijama. Marina je jedna od onih ljudi koji imaju magnetičnu energiju i prava je inspiracija. Rad s njom obogatio me na mnogo razina i tu ću suradnju zauvijek cijeniti i nositi u srcu.
U mladim godinama postali ste dobitnica brojnih nagrada. Jeste li se zbog toga morali odreći nekih čari mladosti?
To je doista delikatno pitanje. U teoriji, kad nešto iskreno voliš, ne osjećaš da se ičega odričeš, jer sve što radiš proizlazi iz te ljubavi, no u stvarnosti to nije uvijek tako. Odrekla sam se mnogočega – naravno, u prvom redu brojnih večernjih izlazaka s prijateljima – a svaki put kad odlazim na novu produkciju, ostavljam za sobom obitelj, partnera, prijatelje, sve drage ljude. Činim to s radošću, ali nije uvijek lako. Kažu da postoje tri poziva koja traže istinsku predanost: liječnik, svećenik i umjetnik – i počašćena sam što doslovno mogu dati glas svom pozivu.
Kako vam se sviđa Hrvatska? Koliko dugo ostajete u Zagrebu?
U Zagrebu ostajem do izvedbe “Norme” i zaista uživam u ovom prekrasnom gradu. U ono malo slobodnog vremena koje imam volim lutati povijesnom jezgrom grada, popiti kavu na Trgu bana Jelačića i prošetati Dolcem. Nikada prije nisam bila u Zagrebu, ali moram reći da sam potpuno očarana!
Otvori KEKS Pay
