Najpoznatija world music grupa s ovih prostora, Mostar Sevdah Reunion, vraća se u Zagreb, gdje će u srijedu 16. travnja u Kinu SC na koncertu predstaviti svoj najnoviji album "Bosa Mara". Taj glazbeni sastav koji svira ono što mnogi nazivaju "sevdahom za 21. stoljeće", jer u svojim aranžmanima spajaju tradiciju i modernitet, sevdah s jazzom, bluesom i soulom, upravo je proslavio 25 godina postojanja, a o njihovoj popularnosti i izvan granica Balkana svjedoči i činjenica da ih je 2024. britanski časopis Songlines proglasio grupom godine.
Tijekom više od dva desetljeća i četrnaest albuma, Mostar Sevdah Reunion svirao je s glazbenim velikanima poput Esme Redžepove i Šabana Bajramovića, prvi su svijetu predstavili i sjajnu Amiru Medunjanin, a danas ih vokalno vodi izvanredna mlada pjevačica Antonija Batinić. O tajnama globalnog uspjeha sevdaha, ali i domaćeg world musica, razgovarali smo s njihovim začetnikom, menadžerom i producentom Dragijem Šestićem.
– Ovo će nam biti prva, nazovimo to tako, mini turneja na kojoj promoviramo naš najnoviji album "Bosa Mara", izašao u povodu 25 godina od izlaska našeg prvog albuma 1999. godine. U Zagrebu ćemo predstaviti nekoliko kompozicija i s tog albuma, ali zagrebačka publika može se veseliti i našim najpoznatijim starim hitovima. Ma imamo materijala koliko hoćete! – otkriva nam Šestić, koji se prvi puta u sevdah zaljubio usred ratnog Mostara.
Priča o tome već je prešla u legendu – dok je Mostar tih godina trpio strašna razaranja, kulturni život grada opstajao je po podrumima i skloništima, a upravo je u podrumu mostarskog ratnog studija inženjer građevine Dragi Šestić, koji je do tada radije slušao pop, rock i blues, prvi puta upoznao i na kaseti snimio Ilijaza Delića, glasovitog glazbenika koji će postati dugogodišnji pjevač Mostar Sevdah Reuniona.
– Sve se zapravo dogodilo potpuno slučajno. U tom ratnom kaosu zapravo sam prvi put čuo sevdah u Ilijazovoj izvedbi. Njegovo pjevanje bilo je potpuno drugačije od onoga na što sam navikao i što sam do tada čuo. Imao je taj neki duh, energiju, iznimnu emociju kakvu nisam do tada doživio. Tada sam se potpuno otvorio za tu glazbu. Ubrzo nakon toga čuo sam i prvi album Buena Vista Social Cluba i upravo mi je to dalo ideju da i mi napravimo nešto slično – ispričao nam je Šestić te se za nas prisjetio i prvih godina benda.
– Kada se osvrnem na posljednjih 25 godina, zapravo je vrlo teško istaknuti najvažnije trenutke. Obično se najčešće spominje naš prvi album, jer je on na neki način bio šok na glazbenoj sceni – s njime smo donijeli do tada potpuno nepoznat zvuk i drugačiji koncept, posebno u pogledu aranžmana. Nakon toga smo izdali album sa Šabanom Bajramovićem, koji je također uzdrmao world music scenu, a s njim smo stekli i veliku pozornost na globalnoj razini. Kasnije smo snimili i album s Ljiljanom Buttler, a svi ti prvi albumi i suradnje s legendama zapravo su bili prekretnica. Iako su to bili naši počeci, upravo ti su glazbenici dali pečat našoj glazbi – kazao nam je.
Globalna world music scena posljednjih godina bogatija je za niz domaćih umjetnika, a tradicijska glazba u modernim aranžmanima sve je popularnija i na našim prostorima. No, zanimalo nas je kako je to izgledalo tih "davnih dana", predstavljati svijetu sasvim nov, nepoznat i egzotičan zvuk?
– Dobro se sjećam trenutka kad je naš prvi album izašao 1999. godine. Tada se pojavila i jedna recenzija u britanskom magazinu fRoots, u kojoj su nas opisali kao "dragulj koji dolazi iz ratom razrušene zemlje". Čak je i novinar koji je pisao recenziju bio iznenađen kako to ga u srcu Europe, u Bosni i Hercegovini, postoji glazba kao što je sevdah, a da oni, eksperti za world music glazbu, za nju nisu još čuli. Mi smo odrasli s tim zvukom, ali on je za svijet bio potpuno nepoznat. Osim toga, pjevali smo i na jeziku koji većina ljudi uopće nije razumjela – world music tih je godina uglavnom dolazio iz latinoameričkih ili afričkih zemalja, dok je Balkan bio novitet. Sjećam se i kako smo morali svima objašnjavati što je to zapravo sevdah, te emocije, ljubav, patnju, čežnju... Opisivali smo ga kao balkanski blues, povezivali s flamencom, portugalskim fadom i sličnim stilovima. Ukratko, morali smo im crtati što je to sevdah! Međutim, trudili smo se da publici glazbenim aranžmanima ipak približimo tu glazbu, kako bi je mogli osjetiti i nadići tu jezičnu barijeru. Neki su nam čistunci to i zamjerali, govoreći da ovo što mi sviramo nije pravi sevdah, ali u principu, način pjevanja sevdaha i u našim je pjesmama uvijek ostao isti, samo smo glazbeno pokušali napraviti most prema ljudima kojima je ta glazba bila nepoznanica – objašnjava nam Šestić koji smatra da je došlo vrijeme kada mnogi glazbenici s naših prostora ponovno počinju cijeniti vlastitu glazbenu baštinu, a pogotovo mladi, postaju sve otvoreniji za eksperimentiranje, istraživanje i moderniziranje tradicije.
Često ga pitaju, kaže, za savjet ili tajnu uspjeha, na što odgovara da je sve ovisi o kombinaciji originalnosti, upornosti i truda.
– Mi smo imali sreću da smo bili među pionirima, tako da iza sebe već imamo neko ime i nasljeđe na kojem, da tako kažem, možemo lagano jedriti. Ali world music ponuda danas je golema i nevjerojatna, a uvijek dolaze i nove generacije kojima se moramo dokazivati. Bend se stalno pomalo osvježava. Sada imamo mladu Antoniju Batinić koja je fenomenalni vokal, a otvaraju nam se i neke nove opcije i kombinacije. Snimili smo pjesmu sa španjolskim flamenco pjevačem Pedrom El Granainom koja je postala hit, zatim i kamerunskim glazbenikom po imenu Muntu Valdo i tako spojili nespojivi kamerunski zvuk s našim balkanskim bluesom... Ne planiramo uskoro stati, jer mislim da smo zapravo tek krenuli! – zaključuje.
