Prolaznike strogog centra Zagreba iznenadila je promjena na obodu Meštrovićevog paviljona - nakon višemjesečne dominantno crvene oplate s golemim duplicirani slovom 'a', zgrada HDLU-a sada je požutjela! Otkrili smo o čemu je riječ.
Dakle, crvenu monumentalnu site-specific instalaciju međunarodno priznate umjetnice Nore Turato, što je bila i njena prva izložba u rodnom gradu nastala u sklopu 60. Zagrebačkog salona, zamijenio je nov žuti 'zastor' raspona 130 m čiji je autor arhitekt Saša Rendić, ujedno glavni projektant aktualne obnove Doma HDLU-a.
Kad se zastoru približite na njemu je vidljiv tekst Ivana Zemljaka iz 1938. godine, jednog od sudionika izgradnje te zgrade, prvi put objavljen neposredno nakon dovršetka Paviljona, a sadrži sve tehničke aspekte gradnje.
Dom hrvatskih likovnih umjetnika, znamo, jedna je od najdinamičnijih građevina novije hrvatske povijesti, koja je kroz period kraći od jednog stoljeća, od svog nastanka do danas, četiri puta mijenjala svoju namjenu i unutarnji oblik - od doma umjetnika, preko džamije do Muzeja revolucije i povratka umjetnicima. Iako zgrada, izrazito fiksne forme, nije kroz povijest mijenjala svoj vanjski izgled, percepcija njenog položaja u mentalnoj mapi grada mijenjala se promjenama njene unutrašnjosti, koja je pratila različite institucionalne, ideološke i programske okvire. Tekst Ivana Zemljaka tako na platnu ponovno otvara prostor zgrade, ali ne kao njen opis, nego aktivni oblikovni element koji pretvara tekst u privremenu sliku arhitekture, u kojem slova sad iscrtavaju vanjski plašt zgrade. U svojem tekstu arhitekt Ivan Zemljak između ostalog piše:
"Prvog prosinca 1938. posvećen je i otvoren Dom likovnih umjetnosti Kralja Petra Velikog Oslobodioca na istoimenom trgu u Zagrebu. Ne samo zbog uloge koju će taj Dom od sada imati u likovnom i općem kulturnom životu Zagreba, nego i kao značajna arhitektonska tvorevina, potrebno je da se tehničkoj javnosti prikažu neke zanimljivije pojedinosti ove građevine. Zamisao Doma i njegov osnovni plan dao je Ivan Meštrović. Izrada tehničkih nacrta, elaborata, nadzor i obračun gradnje povjereni su gradskom poglavarstvu, odsjeku za općinske novogradnje u Zagrebu, gdje je na razradi arhitektonskih nacrta naročito bio zaposlen arh. Harold Bilinić. Gradnjom se otpočelo godine 1936. Razmjerno dugi rok građenja bio je prouzročen nedostajanjem novčanih sredstava. Gradnja je financirana doprinosima Akcije za podizanje spomenika Kralju Petru I, Hrvatskog društva umjetnosti, općine grada Zagreba i Savske banovine.
Zgrada je smještena u sredinu trga pa su time dobiveni lijepi i značajni pogledi iz pet ulica....Ulazeći sa sjeverno-zapadne strane, iz smjera ulice Račkoga stupamo najprije u vestibil visok 7,70 m, iz kojega vodi izravan pristup u svaku prostornu jedinicu Doma. Sučelice ulazu vode vrata u centralnu okruglu dvoranu. Nad ulazom nalazi se reljef Kralja Petra 1. izrađen od Ivana Meštrovića...Eliptična kupola nad centralnom dvoranom izvedena je u jednom komadu s promjerom od 19,00 m i nadvišenjem od 4,90 m. Debljina stijene svoda jednaka je debljini staklenih prizmi, pa iznosi 5,7 cm po cijelom opsegu. Statički račun proveden je prema Dishingeru.
Osim vlastite težine uzeti su u račun uplivi tlaka vjetra i snijega i upliv od utezanja (smrštavanja) betona. Kupola je armirana sistemom meridijalne armature s promjera 6 mm, pojačane u ekvatorijalnom dijelu kupole, te obručne (prstenaste) armature (paralelne s ekvatorom) izvedene djelomično dvostruko sa promjera 6 mm i promjera 8 mm. Po našem znanju ova staklo-armirano betonska kupola predstavlja najveću dosad izvedenu konstrukciju ove vrsti u Europi."
Predviđeno je da će žuta oplata stajati oko zgrade do lipnja, kada se očekuje skidanje skele. Podsjetimo zgrada Meštrovićevog paviljino je u procesu cjelovite obnove za koju je HDLU ugovorio 20.6 milijuna eura iz Fonda solidarnosti EU, Mehanizma za oporavak i otpornost – NPOO – Fonda NextGenerationEU te iz državnog proračuna Republike Hrvatske.