Večernji List - najnovije vijesti iz Hrvatske, svijeta, sporta, showbiza i lifestyle
Naslovnica Kultura Film

Lana Barić: Moj film prepun je stvarnog iskustva odrastanja u Splitu

Dugometražni scenaristički prvijenac Lane Barić jedan je od glavnih filmskih aduta na festivalima ovog ljeta
10. kolovoza 2020. u 10:52 0 komentara 1266 prikaza
Pogledajte galeriju 1/2

Jedan od najvećih hrvatskih aduta na filmskim festivalima koji će se ipak održati ovog ljeta je “Tereza37”. Dugometražni je to scenaristički prvijenac prvakinje Drame zagrebačkog HNK Lane Barić u režiji Danila Šerbedžije, koji je premijeru doživio na putujućem izdanju Motovuna, a bit će prikazan i na Pulskom festivalu, odgođenom za kraj kolovoza.

gaf Georgea RR Martina Autor "Igre prijestolja" optužen za rasizam i transfobiju

Motivi iz stvarnog života

Film poprilično originalne premise u kojem naslovnu junakinju Terezu tumači sama Lana Barić, prati životni put 37-godišnje, udane žene koja doživljava svoj četvrti spontani pobačaj. No, ona ne odustaje od želje za djetetom – a kada joj liječnica (Arijana Čulina) u šali predloži da promijeni muškarca, Tereza napravi upravo to. Budući da njezin suprug radi na brodu i često izbiva, koristi njegovu odsutnost kako bi, pomno prateći plodne dane, upoznavala druge muškarce.

Iako je ovo nekonvencionalan film o jednoj ženi, ne upada u zamku jednodimenzionalnog stereotipa “snažnoga ženskog lika”. Tereza je kompleksan, slojevit lik, kako kaže L. Barić: “Ona je žena, poput mene, poput vas, sa svojom pričom i svojom borbom.”

Na scenariju je, otkriva nam, radila čak petnaest godina. U međuvremenu je napisala i tri kratka filma, jedan od njih i režirala, a s pisanjem namjerava nastaviti i dalje.

Çiler İlhan Tursku vidim kao ogromnu vatrenu kuglu koja neprekidno ubrzava i nemoguće ju je zaustaviti

– Na scenariju sam počela raditi slučajno, iz dokolice i nemajući posla, počela sam sabirati neka iskustva i neke priče koje su vezane za mene i ljude koje sam poznavala dok sam odrastala u Splitu. Tu sam priču nadograđivala i tako je krenulo. I onda sam s vremena na vrijeme radila na tome. Tada nisam mislila da je moguće da će ikada doći do realizacije, pisala sam radi pisanja i zato što sam to mogla raditi sama doma dok nemam posla – kaže Barić, koja je inspiraciju za radnju i likove crpila djelomično i iz stvarnog života te životnih priča svojih prijatelja i poznanika.

– Priča je potaknuta stvarnim događajem ili događajima, ali ne znam koliko je to bitno za igrani film. I da nije, mislim da je realna. Recimo, Mireli koju igra Marija Škaričić, a koja se seli u Berlin nisam čak ni ime promijenila, osim što moja Mirela živi u Beču. Naravno da je priča vezana za moja iskustva i odrastanje u Splitu te ljude oko mene, ali nije autobiografska niti mislim da je to previše bitno – kazala je Barić, kojoj nije bio nikakav problem ni opterećenje što glavnu ulogu glumi u filmu koji je sama napisala.

Zvjezdana postava

Hrvatski muzej naivne umjetnosti Velike planove o selidbi omeo je potres, ali Muzej svoja vrata otvara na jesen

– Scenarij je bio gotov i bavila sam se samo ulogom, sve je bilo nekako opušteno, ugodno a profesionalno, kako i treba biti. Svi su suradnici na filmu divne osobe i meni je to jako bitno, da radim s dobrim ljudima. Divni glumci igraju u filmu, to su sve moji dragi, pretalentirani kolege, uvijek je radost raditi s takvim ljudima – nahvalila je tako svoje suradnike.

A postava sporednih glumaca zaista je sjajna – uz spomenute Arijanu Čulinu i Mariju Škaričić, tu su Leon Lučev (suprug Marko) Ivana Roščić (sestra Renata) Goran Bogdan, Dragan Mićanović, Goran Marković...

teške optužbe
Ogorčeni zaposlenici: Bolnicu vode portiri i pralje s diplomom iz Banje Luke
r
OHR SAVJETNIK
Rozaceja: Crvenilo lica – možemo li ga sakriti?
Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.