Nakon što su iranske vlasti konačno ukinule višedesetljetnu zabranu snimanja filmova i putovanja, nagrađivani autor Jafar Panahi prvi put od 2003. godine, kada je njegov triler "Grimizno zlato" osvojio nagradu Un Certain Regard, posjećuje Cannes. Posjećuje ga ovog puta s filmom "Jedan običan incident", kojemu je na kraju i pripala Zlatna palma. I u toj važnoj i velikoj godini, ne samo za Jafara Panahija nego i za cijeli filmski svijet željan njega i njegovih filmova, "Jedan običan incident" ima lijepu turneju i po Hrvatskoj. Prikazan je bio na Cinehillu, na kojem je gostovao i sam Panahi, na programu je i Rab Film Festivala, koji je zatvoren u srijedu, a odmah potom preselio se i na Filmski festival u Vukovaru. U globalnom kontekstu, lijepo jedno putovanje važnog filma na koje su domaći distributeri i festivali zaista svjetski uskočili.
"Jedan običan incident", svim iskustvima koje je Panahi doživio zbog svoga rada unatoč, nije nikakav ustupak vladajućoj politici. Upravo suprotno – priča je ovo koja kroz crnohumorne, britke, a povremeno i groteskne mikrotrenutke svakodnevice, kroz traume i motive osvete i oprosta govori o životima političkih disidenata i drugih protivnika vlasti koji su, pokazuje ovaj film, uglavnom obični ljudi i radnici, kakav je bio i sam redatelj. Panahijev povratak podsjetnik je da ovako ogoljeni uraci nikada ne mogu biti tek običan incident. Tijekom jedne večeri jedna obitelj doživi nesreću u vožnji. Otac vozač slučajno udari i ubije psa, što u očima njegova djeteta izgleda kao događaj za koji ne postoji utjeha. Vozača Eghbala nezgoda koja mu je oštetila auto dovodi do skladišta, odakle počinje perspektiva tamošnjeg radnika Vahida. Vahid, naime, protrne kada ugleda – ili bolje reći – kada čuje muškarca kako ulazi. Zvuk njegove umjetne noge i glasa u Vahidu budi PTSP, budući da u njemu prepoznaje svoga mučitelja. Taj "običan incident" u Vahidu uskovitla emocije među kojima prevladava mržnja. Ne čekajući puno, odlučuje se osvetiti za uništen život. Sutradan pronalazi Eghbala, onesvješćuje ga, veže i odvodi u pustinju da ga živog zakopa. Međutim, u jednom trenutku Vahid posumnja na to je li čovjek kojeg je oteo zaista osoba koja mu je uništila život. U prolongiranju svoga nauma, Vahid spletom okolnosti oko sebe okuplja do tada nepoznate ljude koji su također Eghbalove žrtve. No nitko od njih nije sto posto siguran da je to on. Bude se traume, otvaraju se rane, a skupina neznanaca 24 sata proživljava uz puno napetosti i s prstohvatom bizarnosti.
Uz puno naizgled laganih i smiješnih trenutaka, samo finale filma puno je jeze. Smiješak se pretvara u bolan grč, a pitanje osvete koje se proteže tijekom cijelog filma razrješava se pitanjem dolazi li iscjeljenje pokapanjem osobe koja nam je nanijela bol ili se jedino oprostom moguće osloboditi boli i trauma?
Dokumentarni, Rumunjska, 82 min
Režija: Radu Ciorniciuc, Lina Vdovii
Glumci: Lina Vdovii, Pavel Vdovîi
Kada je tata nazove i kaže da je žrtva radnog iskorištavanja, Lina Vdovîi sjeda u auto i s partnerom, filmašem Raduom Ciorniciucom, odlazi u Italiju pomoći ocu. Na prvi pogled – logičan i prirodan čin. No povratak ocu i zemlji u kojoj je proveo gotovo cijeli njezin život otvara stare rane i retraumatizira Linu. Film tako prerasta iz priče o "običnom radniku" i lošim uvjetima stranih radnika u intimno suočavanje s disfunkcionalnom obitelji, fizičkim, psihičkim i emocionalnim nasiljem koje je otac ostavio za sobom. "Tata" je slojevita priča o odnosu roditelja i djece, o granicama empatije i o tome koliko je teško pomoći nekome tko nam je nanio bol. U sudaru javnog i privatnog Lina stvara djelo koje istražuje društvenu nepravdu, ali i vlastiti put prema oprostu. Film ima jasnu gradaciju: od trauma i boli koje su je obilježile cijeli život, prema trenutku u kojem se one konačno razbijaju. Završnica je gotovo filmska sama po sebi – upoznavanje prave ljubavi kroz vlastito dijete i prekidanje transgeneracijske traume. "Tata" na kraju prerasta u jedan dubok i precizno seciran obiteljski portret. Za samu redateljicu pak ovo je, čini se, film o ocu, ali još više i o vlastitom oslobađanju od njega.
Otvori KEKS Pay
