Prošlo je više od trideset godina od prvog nastavka jednog od omiljenih i najpoznatijih Disneyevih animiranih filmova pa je i posljednji, peti nastavak franšize "Priča o igračkama" bez sumnje hit koji će živjeti dugo nakon gledanja. Već sada živi svuda oko nas pa Woodyja, Jessie i Buzza još samo na pašteti nismo vidjeli.
A sve i da završe na ambalažama posve besmislenih i za film nebitnih predmeta, nastala bi pomama. Jer, u ovom nastavku, možda kao ni u jednom drugom filmu i ni u jednoj drugoj franšizi dosad, ne vlada toliko rivalstvo između "velikih" i "malih" i toga "čiji je ovo film više". Internet je preplavljen snimkama odraslih ljudi koji su kao djeca bili maskirani u nekoga iz "Priče o igračkama" ili koji su – baš kao i Andy, glavni junak prijašnjih nastavaka – bili nerazdvojni sa svojim igračkama, a koji sada iste te igračke poklanjaju vlastitoj djeci s kojom odlaze u kino.
I dok se cijela epopeja s igračkama koja traje već tri desetljeća može pohvaliti s gotovo dvjesto filmskih nagrada, među kojima su i Zlatni globusi, i BAFTA-e, i Grammyji i čak tri Oscara, svakako je najveći uspjeh odjek među publikom i način na koji se ljubav prema ovim neobičnim avanturistima uspješno prenosi s generacije na generaciju. U posljednjem nastavku čuvenim igračkama prijetnja postaje tehnologija, odnosno Lilypad tablet za igru i učenje, zbog koje djeci "obične" igračke više nisu zanimljive. Šerifica igračaka Jessie sa svojom je ekipom sada kod djevojčice Bonnie i svim silama se trude isprovocirati situaciju u kojoj će se Bonnie sprijateljiti s nekim među djecom. No Bonnie je stidljiva, tiha, plaha i introvertna, ne osjeća se sigurno ni uključeno u društvo upravo zato što ona jedina nema popularni tablet putem kojeg se druge djevojčice virtualno igraju.
Kada joj roditelji, i to baš zato što silno žele da Bonnie nađe prijatelje, poklone tablet, nastaje cijela pomutnja u svijetu igračaka. Kao u priči o Davidu i Golijatu, sada se ovdje nadmeću velika i moćna tehnologija i male, staromodne i "passé" igračke koje ne prihvaćaju da je njihovo vrijeme prošlo i koje svim silama nastoje pokazati kako su baš one nužne za zdravo i sretno djetinjstvo. Njihova avantura, u kojoj se izgube i u kojoj se udruže s drugim igračkama, a u kojoj na kraju nađu zajednički jezik i s tehnologijom na razini je onoga što smo se od "Priče o igračkama" naviknuli dobivati.
I dok će postojati polemike oko toga koji je nastavak najbolji, činjenica je da svaki dio "Priče o igračkama" donosi trenutke i scene koji će se urezati duboko u pamćenje, što zbog ljepote jednostavnosti kojom bude emocije i ono nešto lijepo što daje sedma umjetnost, što zbog univerzalnosti poruka koje su razumljive apsolutno svima. Bez obzira na to gledala se "Priča o igračkama 5" u sinkroniziranoj ili originalnoj verziji, obje su sjajne i obje su bez sumnje top odabir za kino.
Priča o igračkama 5 (Cinestar)
Animirani, SAD, 102 min Režija: McKenna Harris, Andrew Stanto Glasovi: Tom Hanks, Tim Allen, Joan Cusack
Bilo jednom u kinu (Nezavisna kina)
Drama, SAD, 93 min Režija: David Gleeson Glumci: Colin Morgan, Calam Lynch, Clara Crichto
Hrvatskoj je publici premijerno prikazan na Festivalu mediteranskog filma u Splitu, a irski film "Bilo jednom u kinu" od ovoga tjedna može se pogledati i u nezavisnim kinima diljem zemlje. Svakoga tko se odluči na tu avanturu dočekat će topla i nostalgična priča u kojoj je glavni lik upravo – kino. Radnja filma odvija se u jednoj večeri tijekom koje vlasnik kina Earl Clancy nastoji riješiti milijun problema, među kojima su i pljačka, štakor koji je pobjegao u dvoranu, odnos s kćeri, odnos s bratom, odnos s djelatnicima kina… Sve dok nastoji neometano pustiti i dovršiti projekciju filma kako gledatelji ne bi ostali razočarani i nezadovoljni. Nema u ovoj odi kinu rezanja vrpci i cenzuriranja poljubaca, nema Ennija Morriconea sa svojim nebeskim melodijama, ali ima neodoljivog podsjećanja na osjećaj kojim je "Kino Paradiso" zadužilo cijeli svijet. Kroz bezbroj humorističnih crtica, šašavih zapetljanosti, ali i ozbiljnih i kompliciranih obiteljskih odnosa, "Bilo jednom u kinu" brzo i spretno uspijeva uvući u svu čaroliju koju donosi kino, a koju bi ovdje bez problema osjetili i oni koji nemaju nikakvu emocionalnu povezanost s tim objektom u kojem se čarolija događa. Film će vas raznježiti jer je zaista divan hommage kinu, daleko od uobičajenih blockbustera kakve imamo priliku gledati.