Velikan srpske i jugoslavenske kinematografije, redatelj, scenarist, povjesničar umjetnosti i likovni kritičar Đorđe Kadijević, preminuo je u petak, 10. srpnja, u Beogradu u 94. godini života. Vijest o njegovoj smrti, koju je potvrdila Jugoslavenska kinoteka, odjeknula je regijom, ostavljajući iza sebe prazninu, ali i neizbrisiv trag u kulturnoj povijesti jer Kadijević nije bio samo redatelj; bio je renesansni čovjek filma, intelektualac čija je erudicija prožimala svaki kadar i čija je umjetnička vizija pomicala granice.
Njegovim odlaskom regionalna kulturna scena izgubila je jednog od svojih najznačajnijih stvaratelja, čovjeka koji je film shvaćao kao ozbiljnu umjetničku formu namijenjenu istraživanju suštinskih pitanja ljudske egzistencije. Jugoslavenska kinoteka najavila je kako će mu u rujnu odati počast velikom retrospektivom njegovih filmova.
Rođen je 6. siječnja 1933. godine u Šibeniku, u istoj ulici koja je svijetu dala i velikog Arsena Dedića. Svoj profesionalni i životni put gradio je u Beogradu, gdje je na Filozofskom fakultetu diplomirao povijest umjetnosti, a upravo to akademsko zaleđe duboko je oblikovalo njegov prepoznatljiv redateljski rukopis. Kadijević je razmišljao u slikama, a njegovi su kadrovi često bili pomno komponirani, nalik na platna starih majstora, s igrom svjetla i sjene koja je gradila atmosferu i prenosila emociju snažnije od bilo kakvog dijaloga. Ta vizualna estetika postala je njegov zaštitni znak, bez obzira na to je li režirao ratnu dramu, povijesni ep ili folklorni horor.
Iako je njegov opus iznimno bogat i raznolik, ime Đorđa Kadijevića zauvijek će ostati sinonim za jedno djelo - televizijski film "Leptirica" iz 1973. godine. Snimljen prema pripovijetki Milovana Glišića "Poslije devedeset godina", ovaj film smatra se ne samo prvim, već i najstrašnijim hororom snimljenim na prostoru bivše Jugoslavije. Priča o vampiru Savi Savanoviću, ukletoj vodenici u selu Zelinje i tragičnoj ljubavi siromašnog mlinara Strahinje i lijepe Radojke desetljećima je ledila krv u žilama generacijama gledatelja. Kadijević je majstorski spojio elemente narodnih vjerovanja, gotičke atmosfere i psihološkog terora, stvarajući djelo koje je daleko nadilazilo puku žanrovsku zabavu. Film je u svoje vrijeme bio kulturni šok, a legenda kaže da je tijekom premijerne projekcije u jednom kinu u Skoplju jedan gledatelj preminuo od srčanog udara, što je samo dodatno zacementiralo kultni status "Leptirice".
Najveća snaga filma leži u njegovoj autentičnosti i vještom građenju jeze koja se oslanja na arhetipske strahove ukorijenjene u lokalnom folkloru. Zastrašujuća transformacija naizgled nježne seoske djevojke Radojke, koju je glumila Mirjana Nikolić, u monstruozno biće oštrih zubi i blatnjavog lica, postala je jedna od najupečatljivijih scena domaće kinematografije i izvor bezbrojnih noćnih mora. Utjecaj "Leptirice" bio je toliki da su nastale i narodne izreke poput one da "tko je gledao 'Leptiricu' sa sedam godina, nije spavao do dvadeset i pete".
Ipak, Kadijevićeva karijera započela je znatno prije horora. Na filmsku scenu stupio je 1967. godine dugometražnim prvijencem "Praznik", ratnom dramom koja je odudarala od tada dominantnog partizanskog epa. Film je naišao na odlične kritike, ali je zbog politički osjetljive tematike ubrzo povučen iz distribucije. Nakon uspjeha "Leptirice", nastavio je istraživati žanr fantastike i horora u filmovima "Djevičanska svirka" i "Sveto mjesto", koji mnogi poznavatelji njegova rada smatraju njegovim najzrelijim i umjetnički najuspjelijim ostvarenjem, iako nikada nije dosegnulo slavu svog prethodnika.
Krunom njegove karijere mnogi smatraju monumentalnu televizijsku seriju "Vuk Karadžić" iz 1987. godine. Ovaj povijesni spektakl, koji je do danas ostao jedno od najcjenjenijih ostvarenja televizijske produkcije u regiji, nagrađen je prestižnom nagradom Grand Prix Europe u Rimu. Kroz priču o reformatoru srpskog jezika, Kadijević je brutalno vjerno i bez uljepšavanja rekonstruirao 19. stoljeće, ustanke, dvorske intrige i težak život naroda, dokazavši svoju redateljsku svestranost i sposobnost da vlada potpuno različitim žanrovima i estetikama.
Kroz sve svoje javne istupe i teorijske radove, Kadijević je dosljedno zastupao stav da film ne smije biti puka zabava, već umjetnost koja ima zadatak zadirati u najdublje slojeve ljudskog postojanja - život, smrt, vjeru i prirodu zla. Njegovo nasljeđe živi ne samo kroz njegova djela, već i kroz utjecaj koji je ostavio na brojne filmske stvaratelje, a potvrda toga je i vijest da redateljica Karla Lulić priprema remake "Leptirice", za koji je, kako je otkrila, dobila blagoslov samog Kadijevića.
Otvori KEKS Pay
Nikad nisam čuo za nijednu ovdje spomenutu osobu