Svatko tko je bio na nekoj od prvih devet svečanih dodjela Večernjakove ruže na prvi će pogled prepoznati scenografiju nove predstave Satiričkog kazališta Kerempuh. Riječ je, naime, o namještaju iz tzv. Molièreova salona koji se nalazi u podrumu ovog kazališta, mjesta na kojem su završavali svi partyji nakon dodjela najstarije i najvažnije medijske nagrade u našoj zemlji. A namještaj iz Molièreova salona sasvim je prigodno svoje mjesto našao na sceni predstave "Molière na kvadrat", koja je nastala u sklopu projekta "Mladi u Kerempuhu". Projekt je to na koji bi se trebala ugledati i ostala naša kazališta, jer Hrvatska je već godinama zemlja koja "proizvodi" previše mladih glumaca, koji kada izađu iz sigurnosti akademija, nemaju previše šansi da postanu vidljivi, kako publici tako i redateljima.
Iako ova predstava vizualno izgleda kao da je doista studentska produkcija, što konkretno znači da je Marita Ćopo, scenografkinja i kostimografkinja, radila s vrlo ograničenim budžetom, treba je pozdraviti kao pothvat da se u jednom zagrebačkom kazalištu, i to onom koje njeguje (nimalo lagan) žanr komedije i satire, predstave mladi glumci, oni koji čine budućnost teatra, ali i žanra, i to u predstavi koja se u prvom redu obraća ponajprije mlađoj kazališnoj publici. Možemo sada raspravljati o lektirnim kazališnim naslovima, ali Molière je klasik bez kojeg se ni danas ne može. Nimalo slučajno, redateljica Tamara Damjanović posegnula je za dobro znanim djelima ovog francuskog majstora satire i od tri djela u kojima on ismijava ljudsku narav – "Mizantropa", "Umišljenog bolesnika" i "Tartuffea" – stvorila predstavu koja osvaja upravo vještinom i strašću mladih glumaca koji je izvode.
Molière se ovdje iznova predstavlja kao autor koji govori i o nama, ljudima 21. stoljeća, koji imaju mobitele i kojekakva druga čuda tehnologije, ali su u svojoj biti i naravi posve isti kao oni koji su se voljeli i mrzili u Molièreovu 17. stoljeću. Tamara Damjanović, ujedno autorica adaptacije i dramaturginja predstave, ovdje se odlučila za pomalo stripovski (pojednostavljujući) pristup klasiku, izbacujući sve osim glavne linije radnje djela, čime je priču svela na kostur kojem je nadodala vlastite reference koje vode u 21. stoljeće. Sve uloge, četiri u "Tartuffeu", sedam u "Mizantropu" te deset u "Umišljenom bolesniku", glumi četvero mladih glumaca, što je nužno značilo režiju u ritmu koji im dozvoljava da mijenjaju dijelove kostima i stavljaju perike. Možemo raspravljati o rasporedu djela, jer vrhunac predstave njezina je sredina – "Umišljeni bolesnik", koja i najviše zabavlja publiku, kao i o činjenici bi li pauza bila bolje rješenje od spuštenog zastora i glazbe "u prazno" prije završnice s "Tartuffeom". No trebalo je tri Molièrea "sabiti" u dvosatnu predstavu, koja svoju svježinu zahvaljuje mladim glumcima željnima igre. Da, dogodi im se pokoji lapsus, pokoji pogrešan naglasak, ali u cjelini su se predstavili kao oni na koje se ozbiljno može računati.
Javnosti je od njih četvero najpoznatiji Toni Kukuljica, lanjski laureat Nagrade hrvatskog glumišta za glavnu mušku ulogu u predstavama za djecu i mlade, i to za ulogu Dražena Petrovića u predstavi "Dražen", koja je nastala u koprodukciji HNK Šibenik i Kazališta Trešnja. U "Molièreu na kvadrat" on je i mizantrop, tj. pisac Alceste, ali i Tartuffe, a posebno je uvjerljiv kao doktor Purgon, koji liječi nepostojeće bolesti i muze postojeći novac. Drugi mušketir ove predstave je Jakov Zovko, čija eksplozivna energija i osjećaj za komiku nosi "Umišljenog bolesnika", u kojem glumi naslovnu ulogu. Podjednako važna glumačka osobina koju je pokazao u svim drugim ulogama (posebno kao Orgon u "Tartuffeu") pouzdan je način suigre koji ga čini doslovno idealnim parterom za sve ostale glumce na sceni.
Isti kompliment može se izreći i Anici Kontić, sada već članici ansambla Kerempuha, a Lidija Penić Grgaš istinska je glumačka zvijezda ove predstave. Dokazala se kao komičarka od formata i kao glumica koja, uskačući sigurno, točno i precizno iz uloge u ulogu doslovno drži publiku u šaci, što se posebno osjeti u njezinim izvedbama u "Umišljenom bolesniku" i "Tartuffeu".