"DJ Ahmet", neobičan, istodobno blag i surov, nježan i nasilan makedonski film nastao je te je u hrvatskoj koprodukciji premijerno prikazan na Sundanceu, a otvorio je i ovogodišnji Zagreb film festival. Filmovi otvorenja trebali bi biti naslovi koji će služiti kao svojevrsna festivalska ješka koja će namamiti i oduševiti posjetitelje da nastave pohoditi kina i podržati program ZFF-a. Za ovogodišnji odabir otvarajućeg filma može se samo reći da, ako se po prvom filmu festival poznaje, riječ je o sjajnom izdanju!
"DJ Ahmet" donosi priču o tinejdžeru po kojem film i nosi naziv, koji živi u zabačenom selu u Sjevernoj Makedoniji. Za razliku od mnogih svojih vršnjaka, Ahmet zapravo voli ići u školu. Voli društvo, a najviše od svega voli glazbu. Međutim, nakon majčine smrti, Ahmetovu ocu on postaje potrebniji za rad sa stokom od koje, zapravo, i žive, ali još više za pomoć oko mlađeg brata koji je zanijemio otkako im je mama umrla. Otac ga ispisuje iz škole, a Ahmet zna da nema vremena ni prostora za tugovanje zbog toga. Trudi se, naporno radi, poslušan je i prerano odrasta, sve dok jedan dan u njihovo malo selo nije stigla Aya, njegova vršnjakinja koju je otac doveo iz Njemačke kako bi je, ni manje ni više nego – udao. Aya je moderna, školovana djevojka, naviknuta na slobodu i vlastiti tempo života u Njemačkoj, a sada je bačena u zatvoreni svijet koji joj je stran i koji joj nameće očekivanja koja ne razumije. Upravo je u tom sukobu kultura i očekivanja jezgra filma koju čini napetost između generacija, tradicije i osobnih želja. Ahmet i Aya, iako različiti po svom odrastanju i iskustvima, pronalaze zajednički jezik kroz glazbu. I upravo su trenuci kada je zajedno slušaju jedini kada se osjećaju slobodnima i povezanima.
"DJ Ahmet" sjajan je film o odrastanju i iskustvima prvih ljubavi. Film je to i o gubitku i o tomu kako je i koliko je nošenje s gubitkom društveno uvjetovano. Obiluje dirljivim scenama u kojima mladi glumac Arif Jakup tako spretno i autohtono donosi bezazlenost i dobrotu, ali i nošenje s nepravdom i surovim konzervativnim pravilima zajednice u kojoj Ahmet živi. U svemu tome ne manjka ni britkog, pomalo zafrkantskog humora koji suptilno i rubno katkad prodrma fundamentalnu i tvrdokornu tradiciju. Zapravo se tijekom cijelog filma pleše između, s jedne strane, eruptivnog suosjećanja prema mladim ljudima koji su osuđeni na takav težak život, a s druge strane, fasciniranosti, pa čak na neki način i ponosa zbog načina na koji su sami odlučili barem na trenutak pobjeći od represija kojima su izloženi. A bijeg su im ples i glazba. Ništa više i nemaju, a ništa više im i ne treba. Iako filmu nedostaje detaljnija razrada određenih situacija, ono što mu apsolutno ne manjka iskreni su osjećaji kojima je nemoguće ne vjerovati i kojima se i više nego lako prepustiti.
Komedija, Makedonija, 94 min
Režija: Georgi M. Unkovski
Glumci: Arif Jakup, Agush Agushev
Drama, Srbija, Hrvatska, 100 min
Režija: Stefan Đorđević
Glumci: Negrica Đorđević, Stefan Đorđević
Nakon što je udario psa autom, Stefana preplavi osjećaj krivnje te malenog psa uzima i odvodi ga u obiteljsku kuću u koju dolazi prvi put nakon smrti majke. Njegova baka slavi rođendan, a osim proslave s prazninom, Stefan želi snimiti film baš o svojoj majci. "Vjetre, pričaj sa mnom" Stefana Đorđevića film je nepretenciozne i nekomplicirane radnje u kojem se pojavljuju samo članovi redateljeve obitelji dok se vješto isprepleću autobiografski i fiktivni elementi. Premijerno je prikazan u Rotterdamu, otad je osvojio nekoliko nagrada, uključujući Srce Sarajeva, a kao jednu od postaja na svom proputovanju uvrstio je i Zagreb film festival. Ovaj hibridni uradak na trenutke izgleda kao trampolin koji čas odbacuje u osjećaj neizrečenosti i prevelike eksperimentalnosti, a čas u gotovo opipljive prikaze gubitka, boli i nošenja s njima. Zbog toga ga je na trenutke, unatoč jednostavnosti radnje, teško pratiti. Ne možda toliko teško koliko, je zbog snažne poetičnosti i mirnoće kojom obiluje atmosfera, na trenutke gotovo nemoguće odlutati. "Vjetre, pričaj sa mnom", baš kao i sam naziv filma, iznimno je meditativno ostvarenje koje stoički uranja u tugu i čak iz nje izvlači ljepotu. Izvlači smisao.